Home
Portal*
Gallery
Traži
Registracija
LoginPoučne Islamske priče
Stranica 1/3 • 1, 2, 3 
Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 2:39 am
Volio sam je ali...
Na zadnjoj godini faxa primjetio sam tek tada jednu djevojku, koja mi je do tada bila samo pasivna figura. Kako me život naučio raznim ispitima, počeo sam da cjenim tu osobu. Problem je samo bio što sam ja Damir, a ona pokrivena cura.
Dugo sam razmišljao kako da joj priđem i šta da joj kažem, jer svaki dan mi je se njezino ponašanje i njezino ophođenje sa ljudima sve više sviđalo. Uvijek taj blagi osmjeh na licu i to neumorno strpljenje. Na svoj neki način, ljepota.
Uspio sam tako poslije jednog zajedničkog predavanja da uđem u razgovor i tako čujem nešto vezano za fakultetske teme i njena iskustva. Zamolio sam je da ako može da odemo na piće. A ona je rekla da joj to vjera ne dozvoljava, jedino ako neka prijateljica može sa nama. Nisam shvatio što, ali sam prihvatio.
Sjeli smo tako par puta i ja sam osjetio da mi nije više neko tamo ko živi, nego taj impresivni nastup je prešao u više. Tako sam joj prišao i pitao je da li možemo izaći nekako ja i ona. Rekla je da ne može, ali da možemo se čuti sms-om i dala mi svoj broj.
2 godine su prošle i totalno smo bili pukli jedno na drugo i pitali smo se šta da radimo. Ljubav je očigleda bila u zraku, a bile su samo dvije opcije. Ili da je ženim ili da je zaboravim. Skupio sam hrabrost i odabrao prvo, ali mi je rekla da ne može. Da moram uraditi jednu stvar i onda sam njen. Pirstao sam.
Rekla mi je da 40 dana klanjam za redom svaki namaz u džamiji i da stignem na tekbir farza svakog namaza. I kada to odradim da joj se javim. Bio sam zbunjen, jer nisam nikada to niti radio, a svi pojmovi su mi bili strani. Ipak ljubav je bila jača, prihvatio sam, naučio osnove za 2 sedmice i otišao prvi put. Trebalo mi je par dana da se uhodam, a još veča borba mi je bio pritisak sa strane od ljudi, koji su mi se smijali što to radim.
Ali osjetio sam da ta džamija nije samo objekat, da taj namaz nije samo neka molitva, nego da je to sve usko povezano sa dušom i srcem. Svaki dan sam otkrivao nešto novo ... i tako izdržao 40 dana.
Sav sretan sam otišao do nje i rekao joj da sam uspio i da sada možemo u svatove.
Rekla je:"Može ako još jednu stvar mi obečaš?"
Rekoh: "Reci ljubavi, šta god da je!"
Odgovori mi: "Ne smiješ više nikada klanjati u životu, ok?"
Brzo i žestoko sam odgovorio: "Ma da dobijem deset takvih kao ti, nebih namaz više ostavio!"
Ona se nasmiješi i reče: "Eh, takvog ja želim za muža!"
Vjenačali smo se i dan danas živimo u prelijepom braku, a ja sam sebi predio ime u muslimansko.
Poslaniku s.a.w.s. su mušrici dolazili i nudili mu sve, samo da "proda" vjeru i da prestane to što radi.
On im je odgovorio: "Da mi date Mjesec u desnu i Sunce u lijevu ruku, ne bih napustio ovo na čemu sam!".
Dugo sam razmišljao kako da joj priđem i šta da joj kažem, jer svaki dan mi je se njezino ponašanje i njezino ophođenje sa ljudima sve više sviđalo. Uvijek taj blagi osmjeh na licu i to neumorno strpljenje. Na svoj neki način, ljepota.
Uspio sam tako poslije jednog zajedničkog predavanja da uđem u razgovor i tako čujem nešto vezano za fakultetske teme i njena iskustva. Zamolio sam je da ako može da odemo na piće. A ona je rekla da joj to vjera ne dozvoljava, jedino ako neka prijateljica može sa nama. Nisam shvatio što, ali sam prihvatio.
Sjeli smo tako par puta i ja sam osjetio da mi nije više neko tamo ko živi, nego taj impresivni nastup je prešao u više. Tako sam joj prišao i pitao je da li možemo izaći nekako ja i ona. Rekla je da ne može, ali da možemo se čuti sms-om i dala mi svoj broj.
2 godine su prošle i totalno smo bili pukli jedno na drugo i pitali smo se šta da radimo. Ljubav je očigleda bila u zraku, a bile su samo dvije opcije. Ili da je ženim ili da je zaboravim. Skupio sam hrabrost i odabrao prvo, ali mi je rekla da ne može. Da moram uraditi jednu stvar i onda sam njen. Pirstao sam.
Rekla mi je da 40 dana klanjam za redom svaki namaz u džamiji i da stignem na tekbir farza svakog namaza. I kada to odradim da joj se javim. Bio sam zbunjen, jer nisam nikada to niti radio, a svi pojmovi su mi bili strani. Ipak ljubav je bila jača, prihvatio sam, naučio osnove za 2 sedmice i otišao prvi put. Trebalo mi je par dana da se uhodam, a još veča borba mi je bio pritisak sa strane od ljudi, koji su mi se smijali što to radim.
Ali osjetio sam da ta džamija nije samo objekat, da taj namaz nije samo neka molitva, nego da je to sve usko povezano sa dušom i srcem. Svaki dan sam otkrivao nešto novo ... i tako izdržao 40 dana.
Sav sretan sam otišao do nje i rekao joj da sam uspio i da sada možemo u svatove.
Rekla je:"Može ako još jednu stvar mi obečaš?"
Rekoh: "Reci ljubavi, šta god da je!"
Odgovori mi: "Ne smiješ više nikada klanjati u životu, ok?"
Brzo i žestoko sam odgovorio: "Ma da dobijem deset takvih kao ti, nebih namaz više ostavio!"
Ona se nasmiješi i reče: "Eh, takvog ja želim za muža!"
Vjenačali smo se i dan danas živimo u prelijepom braku, a ja sam sebi predio ime u muslimansko.
Poslaniku s.a.w.s. su mušrici dolazili i nudili mu sve, samo da "proda" vjeru i da prestane to što radi.
On im je odgovorio: "Da mi date Mjesec u desnu i Sunce u lijevu ruku, ne bih napustio ovo na čemu sam!".
Iljhan: komentar modifikovan dana: Sun Jan 10, 2010 5:11 am; prepravljeno ukupno 2 puta
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 2:40 am
Iblis i Sabah namaz ...
Prenosi se da je neki čovjek žurio na sabah. Išao je mračnom ulicom i u jednom trenutku pade i pokvasi svoju odjeću u bari koja je bila na ulici. Čovjek se vrati kući, opra prljavštinu, promijeni odjeću i ponovo krenu na sabah. Ponovo se dogodi isto, pa se on ponovo vrati kući i ponovi sve kao i prije. Kada treći put krenu, pred sobom vidje čovjeka koji je nosio svjetiljku i osvjetljavao mu put. Čovjek ga uze za ruku i povede ga do pred džamiju.
Kada su stigli, on upita svog vodiča: "Ko si ti, čovječe?"
On mu odgovori: "Ja sam Iblis".
"Zašto si mi, onda, pomogao" - začudjeno upita čovjek.
Iblis mu objasni: "Kada si prvi put pao, pa se vratio kući i pripremio ponovo za namaz Allah ti je oprostio grijehe. Kada si drugi put pao i vratio se kući pripremajući se za namaz, Allah je oprostio grijehe tvojoj porodici, pa sam se pobojao da će Allah oprostiti grijehe čitavom ovom gradu ako bi ti još jednom pao, pa se vratio i ponovo se spremio za namaz."
Iljhan: komentar modifikovan dana: Fri Jan 08, 2010 3:00 am; prepravljeno ukupno 1 puta
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 2:59 am
MUDRI MUSLIMANSKI DJEČAK
Prije mnogo godina, za vrijeme Tabi`ina (generacije poslije Ashaba), Bagdad je bio poznat po Islamu. Ustvari, to je bio glavni grad Islamske Imperije, a zbog velikog broja učenjaka koji su tamo živjeli, bio je i centar Islamskog znanja. Jednog dana, Vladar Rima je u to vrijeme poslao svog izaslanika u Bagdad sa tri izazova za Muslimane.
Kada je glasnik stigao na domak grada, on je obavjestio Halifu da ima tri pitanja i da izaziva Muslimane da odgovore na njih.
Halifa je okupio sve učenjake u gradu i Rimski izaslanik se zatim se popeo na visoku platformu i rekao:
"Došao sam sa tri pitanja. Ako odgovorite na njih, onda ću vam ostaviti veliku količinu imetka kojeg sam donio od kralja Rima", a sto se tiče pitanja, ona su:
1. "Šta je bilo tamo prije Allaha?
2. U kojem smjeru je okrenut Allah?
3. Šta Allah radi u ovom momentu?
Veliki izbor ljudi je šutio. U sredini ovih briljantnih učenjaka i studenata bio je čovjek posmatrac sa njegovim sinom.
"O moj babo! Ja ću mu odgovoriti i ušutiti ga!" - rekao je dječak.
Dječak je zatražio odobrenje od Halife da mu odgovori što mi je Halifa i odobrio.
Rimljanin se obratio mladom Muslimanu i ponovio njegovo prvo pitanje:
1. "Šta je bilo tamo prije Allaha?"
Dječak je upitao: "Znaš li da brojiš?"
"Da" reče čovjek.
"Onda broj od 10 pa nadole ".
Rimljanin je brojao nadole, "10.9.8..." sve dok nije došao do 1 i prestao da broji.
"A šta dođe prije 1" upita dječak.
"Nema ništa prije 1-to je to!" reče čovjek.
"Pa dobro, ako je jasno da poslije matematičkog jedan nema ništa, pa kako da onda očekuješ da ima nešto prije Jedinog koji je Potpuna Istina, Vječan, Oduvjek i Zauvjek?
Sada je čovjek bio iznenađen sa ovim direktnim odgovorom na koji nije mogao da odgovori bilo šta.
Zato je upitao: "Onda mi reci, prema kojem pravcu je Allah okrenut"?
"Donesi svijeću i zapali je", reče dječak, "I reci mi prema kojem pravcu je okrenut plamen.."?
"Ali plamen je samo svjetlo-širi se na sve četiri strane, Sjeverno, Južno, Istočno i Zapadno. Ne samo prema jednom pravcu" reče čovjek sav začuđen.
Dječak zaplaka: "Pa ako se ovo fizičko svijetlo-širi na sve četiri pravca tako da mi ti ne možeš reći prema kojem pravcu je okrenuto, pa šta onda očekuješ od Nur-us-Samawati-wal-Ard: Allah-Svijetlo Nebesa i Zemlje? Svijetlo na Svijetlu, Allah je okrenut u svim pravcima u svako vrijeme."
Rimljanin je ostao bez riješi i zapanjen da ovaj dješak odgovara na njegove izazove na takav našin da on ne može da kaže bilo šta protiv dokaza. Zato je očajno želio da pokuša i njegovo zadnje pitanje.
Ali prije nego što je to i uradio, dječak reče: "Čekaj! Ti si onaj koji pita pitanja a ja sam onaj koji daje odgovore na ove izazove.
Pravedno je da ti siđeš dole gdje ja stojim a da se ja popnem gdje si ti sada, s ciljem da se i odgovor čuje jasno kao i pitanje" !!!
Ovo je izgledalo razumno za Rimljanina, pa je sišao dole sa mjesta gdje je stajao a dječak je zauzeo platformu.
Onda je čovjek ponovio zadnje pitanje: "Reci mi, sta Allah radi u ovom trenutku?"
Dječak je ponosno odgovorio: "U ovom trenutku, kada je Allah pronašao na ovoj visokoj platformi lažljivca i onoga koji se ismijava Islamom, On je učinio da on siđe i spusti ga nisko. A što se tiče onoga koji vjeruje u Allahovu Jednoću, On ga je podigao gore i uspostavio Istinu. "Svaki dan On se zanima s nečim"/Ar-Rahman;29/
Rimljanin nije imao šta da kaže osim da ode i vrati se u svoju zemlju, poražen.
Molimo Allaha da spusti Njegovu Milost i na nasu Muslimansku djecu danasnjice.
Amin!!!
Kada je glasnik stigao na domak grada, on je obavjestio Halifu da ima tri pitanja i da izaziva Muslimane da odgovore na njih.
Halifa je okupio sve učenjake u gradu i Rimski izaslanik se zatim se popeo na visoku platformu i rekao:
"Došao sam sa tri pitanja. Ako odgovorite na njih, onda ću vam ostaviti veliku količinu imetka kojeg sam donio od kralja Rima", a sto se tiče pitanja, ona su:
1. "Šta je bilo tamo prije Allaha?
2. U kojem smjeru je okrenut Allah?
3. Šta Allah radi u ovom momentu?
Veliki izbor ljudi je šutio. U sredini ovih briljantnih učenjaka i studenata bio je čovjek posmatrac sa njegovim sinom.
"O moj babo! Ja ću mu odgovoriti i ušutiti ga!" - rekao je dječak.
Dječak je zatražio odobrenje od Halife da mu odgovori što mi je Halifa i odobrio.
Rimljanin se obratio mladom Muslimanu i ponovio njegovo prvo pitanje:
1. "Šta je bilo tamo prije Allaha?"
Dječak je upitao: "Znaš li da brojiš?"
"Da" reče čovjek.
"Onda broj od 10 pa nadole ".
Rimljanin je brojao nadole, "10.9.8..." sve dok nije došao do 1 i prestao da broji.
"A šta dođe prije 1" upita dječak.
"Nema ništa prije 1-to je to!" reče čovjek.
"Pa dobro, ako je jasno da poslije matematičkog jedan nema ništa, pa kako da onda očekuješ da ima nešto prije Jedinog koji je Potpuna Istina, Vječan, Oduvjek i Zauvjek?
Sada je čovjek bio iznenađen sa ovim direktnim odgovorom na koji nije mogao da odgovori bilo šta.
Zato je upitao: "Onda mi reci, prema kojem pravcu je Allah okrenut"?
"Donesi svijeću i zapali je", reče dječak, "I reci mi prema kojem pravcu je okrenut plamen.."?
"Ali plamen je samo svjetlo-širi se na sve četiri strane, Sjeverno, Južno, Istočno i Zapadno. Ne samo prema jednom pravcu" reče čovjek sav začuđen.
Dječak zaplaka: "Pa ako se ovo fizičko svijetlo-širi na sve četiri pravca tako da mi ti ne možeš reći prema kojem pravcu je okrenuto, pa šta onda očekuješ od Nur-us-Samawati-wal-Ard: Allah-Svijetlo Nebesa i Zemlje? Svijetlo na Svijetlu, Allah je okrenut u svim pravcima u svako vrijeme."
Rimljanin je ostao bez riješi i zapanjen da ovaj dješak odgovara na njegove izazove na takav našin da on ne može da kaže bilo šta protiv dokaza. Zato je očajno želio da pokuša i njegovo zadnje pitanje.
Ali prije nego što je to i uradio, dječak reče: "Čekaj! Ti si onaj koji pita pitanja a ja sam onaj koji daje odgovore na ove izazove.
Pravedno je da ti siđeš dole gdje ja stojim a da se ja popnem gdje si ti sada, s ciljem da se i odgovor čuje jasno kao i pitanje" !!!
Ovo je izgledalo razumno za Rimljanina, pa je sišao dole sa mjesta gdje je stajao a dječak je zauzeo platformu.
Onda je čovjek ponovio zadnje pitanje: "Reci mi, sta Allah radi u ovom trenutku?"
Dječak je ponosno odgovorio: "U ovom trenutku, kada je Allah pronašao na ovoj visokoj platformi lažljivca i onoga koji se ismijava Islamom, On je učinio da on siđe i spusti ga nisko. A što se tiče onoga koji vjeruje u Allahovu Jednoću, On ga je podigao gore i uspostavio Istinu. "Svaki dan On se zanima s nečim"/Ar-Rahman;29/
Rimljanin nije imao šta da kaže osim da ode i vrati se u svoju zemlju, poražen.
Molimo Allaha da spusti Njegovu Milost i na nasu Muslimansku djecu danasnjice.
Amin!!!
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 3:06 am
Otac i sin
Jedan stari čovjek sjedaše u dvorištu svoje kuće zajedno sa sinom koji upravo završi visoke studije. Iznenada, vrana sletje na zid.
Otac upita sina:
- “Šta je ono?”
Sin odgovori:
- “To je vrana.”
Nakon izvjesnoga vremena, otac upita ponovo:
- “Šta je ono?”
Sin odgovori:
- “To je vrana.”
Prođe nekoliko minuta a otac ponovo upita, treći put:
- “Šta je ono?”
Sin odgovori:
- “Oče, upravo sam ti rekao da je to vrana.”
Ne prođe dugo a otac opet upita:
- “Šta je ono?”
Ovoga puta na sinovljevu licu mogla se vidjeti mala usplahirenost:
- “Oče, to je vrana, vrana!”
Ponovo otac upita:
- “Šta je ono?”
Ovaj put sin odgovori grubim tonom:
- “Oče, non-stop pitaš jedno te isto iako ti stalno odgovaram da je to vrana. Zar nisi u stanju razumjeti?”
Otac ustade i ode do sobe. Ubrzo se vrati noseći svoju staru svesku-dnevnik. Otvarajući stranicu, reče sinu da pročita ono što je na toj stranici zapisano. Sin pročita:
- “Danas je moj malehni sin sjedio sa mnom u našemu dvorištu kad doletje vrana. Sinčić me je dvadeset i pet puta upitao: ‘Šta je ono?’, i dvadeset i pet puta mu odgovorih, nimalo iznerviran, da je to vrana. Ono što osjećah bila je ljubav prema mome nevinome sinčiću.”
Tada je otac objasnio sinu razliku između očeva i sinovljeva stava:
- “Kada si bio malešan, postavio si mi ovo pitanje dvadeset i pet puta i niti jednom nisam bio iznerviran tvojim pitanjima već ti uporno odgovarah. A kada sam ja tebi danas postavio isto pitanje ali ponavljajući ga samo pet puta, ti si se iznervirao, ljutnuo i bio nestrpljiv sa mnom.”
“Gospodar tvoj da samo Njemu robujete naređuje
i da roditeljima dobročinstvo činite!
Akoli ijedno od njih kod tebe starost doživi,
ili pak oboje njih, ti im ni ‘uh’ ne reci i na njih ne podvikni,
i plemenitom riječju im zbori!
I krilo poniznosti iz samilosti im rasprostri i reci:
‘Gospodaru moj, Ti im se smiluj
baš kao što su i oni mene njegovali
kad sam bio mali!’ ”
(Kur’an, sura Noćno putovanje, ajet 23., 24.)
Iljhan: komentar modifikovan dana: Fri Jan 08, 2010 4:33 am; prepravljeno ukupno 1 puta
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 3:12 am
Pohlepa uvijek vodi u propast
Putovao Isa a.s. sa jednim čovjekom pa pošto silno ogladniše i dođoše u blizinu nekog sela Isa mu reče davši mu nekoliko novaca:
- Idi i nabavi nam nešto za jelo!
Čovjek ode a Isa se pripremi za namaz i poče da klanja. Kada čovjek dođe donese sa sobom tri pogačice i sjede isčekujući da Isa završi svoj namaz, a kako mu se to čekanje odulji on pojede jednu pogaču.
Isa je, kada je čovjek dolazio, primjetio da on nosi tri pogače, a kada završi namaz vidje da imaju samo dvije te on upita čovjeka:
- Gdje je ona treća pogačica?
Čovjek odgovori: - Samo dvije pogače sam donio!
Onda oni pojedoše te dvije pogače i krenuše dalje. Kasnije naiđoše na krdo gazela koje su pasle travu i Isa pozva jednu gazelu koja im odmah sama dođe.
Oni je zaklaše i jedoše koliko im je bilo potrebno, pa onda Isa reče tom čovjeku:
- Tako ti onoga koji ti je omogućio da vidiš ovo čudo, reci mi ko je pojeo onu treću pogaču?
Čovjek odgovori: - Samo dvije pogače sam donio!
Oni krenuše dalje i dođoše u neko selo a Isa pozva Uzvišenog Allaha da im dadne nekog ko će ih izvijestiti o tom selu. Allahovim izunom i moći jedna cigla progovori i izvijesti ih o svemu što je Isa pitao i htjeo da zna. Čovjek koji putovaše s njim se čudio svemu tome, a Isa ga opet upita?
- Tako ti onoga ko ti je dao da vidiš ovo čudo, reci mi ko je pojeo onu treću pogačicu?
Čovjek opet odgovori: - Samo dvije pogače su bile!
Nakon što su krenuli dalje naiđoše na jednu rijeku a Isa uze čovjeka za ruku i pređoše preko rijeke hodajući po površini vode. Čovjek začuđeno uzviknu:
-Subhanallah!
Isa ga i tada upita za onu treću pogaču, a čovjek opet jednako odgovori da su samo dvije pogače i bile!
Idući dalje naiđoše na napušteno selo, a na sred sela tri velike gomile pijeska. Isa tada reče: - Sa Allahovim izunom budi zlato!
Na veliko čuđenje tog čovjeka sve tri hrpe pijeska se pretvoriše u tri hrpe zlata, a Isa dalje reče:
- Jedna hrpa meni, jedna tebi, a treća onom ko je pojeo onu treću pogaču!
Tada čovjek uzviknu: - Ja sam pojeo onu treću pogaču!
Isa mu dade sve tri hrpe zlata i napusti ga te ode svojim putem, a čovjek ostade ne znajući kako toliko zlato da ponese sa sohom.
Tuda naiđoše tri čovjeka, razbojnika, pa kada ga vidješe sa tim zlatom ubiše ga kako hi sve uzeli sebi. Onda jednog između sebe poslaše u susjedno selo po hranu, a kada on ode reče jedan od one dvojice što ostadoše drugome:
- Kada onaj dođe ubićemo ga i svo zlato podijeliti između nas dvojice!
- Drugi razbojnik se odmah složi s tim.
Što se tiče onog trećeg, on ode razmišljajući kako da se riješi svojih ortaka. Tako odluči da u hranu koju im donese stavi otrova, pa kada je njih dvojica pojedu da se otruju.
On tako uradi, donese hranu, a ova dvojica ga po dogovoru ubiju a zatim pojedu onu otrovanu hranu pa i njih obojica umru!!
Kasnije Isa ponovo tuda naiđe pa kada ih četvoricu ugleda kako mrtvi leže oko onog zlata reče:
- Ovako dunjaluk postupa sa onima koji se samo za dunjaluk bore!
- Idi i nabavi nam nešto za jelo!
Čovjek ode a Isa se pripremi za namaz i poče da klanja. Kada čovjek dođe donese sa sobom tri pogačice i sjede isčekujući da Isa završi svoj namaz, a kako mu se to čekanje odulji on pojede jednu pogaču.
Isa je, kada je čovjek dolazio, primjetio da on nosi tri pogače, a kada završi namaz vidje da imaju samo dvije te on upita čovjeka:
- Gdje je ona treća pogačica?
Čovjek odgovori: - Samo dvije pogače sam donio!
Onda oni pojedoše te dvije pogače i krenuše dalje. Kasnije naiđoše na krdo gazela koje su pasle travu i Isa pozva jednu gazelu koja im odmah sama dođe.
Oni je zaklaše i jedoše koliko im je bilo potrebno, pa onda Isa reče tom čovjeku:
- Tako ti onoga koji ti je omogućio da vidiš ovo čudo, reci mi ko je pojeo onu treću pogaču?
Čovjek odgovori: - Samo dvije pogače sam donio!
Oni krenuše dalje i dođoše u neko selo a Isa pozva Uzvišenog Allaha da im dadne nekog ko će ih izvijestiti o tom selu. Allahovim izunom i moći jedna cigla progovori i izvijesti ih o svemu što je Isa pitao i htjeo da zna. Čovjek koji putovaše s njim se čudio svemu tome, a Isa ga opet upita?
- Tako ti onoga ko ti je dao da vidiš ovo čudo, reci mi ko je pojeo onu treću pogačicu?
Čovjek opet odgovori: - Samo dvije pogače su bile!
Nakon što su krenuli dalje naiđoše na jednu rijeku a Isa uze čovjeka za ruku i pređoše preko rijeke hodajući po površini vode. Čovjek začuđeno uzviknu:
-Subhanallah!
Isa ga i tada upita za onu treću pogaču, a čovjek opet jednako odgovori da su samo dvije pogače i bile!
Idući dalje naiđoše na napušteno selo, a na sred sela tri velike gomile pijeska. Isa tada reče: - Sa Allahovim izunom budi zlato!
Na veliko čuđenje tog čovjeka sve tri hrpe pijeska se pretvoriše u tri hrpe zlata, a Isa dalje reče:
- Jedna hrpa meni, jedna tebi, a treća onom ko je pojeo onu treću pogaču!
Tada čovjek uzviknu: - Ja sam pojeo onu treću pogaču!
Isa mu dade sve tri hrpe zlata i napusti ga te ode svojim putem, a čovjek ostade ne znajući kako toliko zlato da ponese sa sohom.
Tuda naiđoše tri čovjeka, razbojnika, pa kada ga vidješe sa tim zlatom ubiše ga kako hi sve uzeli sebi. Onda jednog između sebe poslaše u susjedno selo po hranu, a kada on ode reče jedan od one dvojice što ostadoše drugome:
- Kada onaj dođe ubićemo ga i svo zlato podijeliti između nas dvojice!
- Drugi razbojnik se odmah složi s tim.
Što se tiče onog trećeg, on ode razmišljajući kako da se riješi svojih ortaka. Tako odluči da u hranu koju im donese stavi otrova, pa kada je njih dvojica pojedu da se otruju.
On tako uradi, donese hranu, a ova dvojica ga po dogovoru ubiju a zatim pojedu onu otrovanu hranu pa i njih obojica umru!!
Kasnije Isa ponovo tuda naiđe pa kada ih četvoricu ugleda kako mrtvi leže oko onog zlata reče:
- Ovako dunjaluk postupa sa onima koji se samo za dunjaluk bore!
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 3:16 am
KRALJ HAKIM
Jednom zemljom vladao je kralj Hakim II.
Da bi napravio sebi velike palace od seljaka je otkupljivao zemlju kojoj bi on odredio cijenu,a ako bi se neko i usprotivio zemlja bi mu bila silom oduzeta i onda ne bi imao nista. Bojeci se za sebe niko nije imao hrabrosti da kralja tuzi kadiji.
Tako je dosao red i na zemlju jedne udovice koja je tu zivjela sa svojim jetimima. Cijena zemlje je bila veoma niska na sto se udovica usprotivi, ali joj tada kraljeva garda oduze zemlju silom i za nju ne dobi nista.
Nemajuci vise sta izgubiti udovica ode do kadije i isprica mu svoj slucaj. Kadija je bio jedan mudar i posten covjek i nakon sto je saslusao rekao joj je da se strpi, i da ce joj on insaallah cim prije pomoci.
Prosle su dvije godine i kralj je zavrsio gradnju najvece do tada napravljene palace.
Na otvaranje palace kralj je pozvao sve ugledne i utjecajne, bogate ljude koji su kralju hrlili sa mnostvom vrijednih poklona.
Na svecanost je pozvan i kadija, ali on dodje u palacu sa magarcem i dvije prazne vrece. Vidjevsi ga kako dolazi kralj mu se obradovao i cudio zasto sa sobom vodi magarca i jos prazne vrece na njemu.
Iskazao mu je dobrodoslicu i upitao za ono sto ga je interesovalo kod postovanog kadije.
- “Dragi kralju, ja imam dvije zelje pa ako mozes da mi ih ispunis?“ - prigovori mu kadija.
Kralj je bez imalo razmisljanja potvrdno odgovorio i obecao da ce mu ispuniti svaku zelju.
Kadija tada rece:
- “Prva mi je zelja, da mi dozvolis i pomognes da ove vrece napunimo ovom prelijepom zemljom oko tvoje palace“.
Kada su to ucinili kadija kralju rece i svoju drugu zelju:
- “Moj kralju, posto sam ja starac u godinama da li bi mogao da ove vrece natovaris na mog magarca?“
Kralj se dohvati zadanog posla ali vrecu ne mogase ni pomaknuti s mjesta,a nekamoli natovariti na magarca.
- „Mudri kadijo ovo je nemoguce, vrece su preteske“, rece kralj.
Kadija kao da je cekao ovakav odgovor smireno rece kralju:
- “Kada su ti sada dvije vrece zemlje preteske , kako mislis na Sudnjem danu podici svu ovu zemlju koju si pespravno oduzeo?“ Okrenu se svom magarcu i dostojanstveno napusti svecanost.
Kralj je nakon ovog dogadjaja svu zemlju vratio njenim vlasnicima i jos ih obilato nagradio kako bi se iskupio za svoje greske koje je pocinio prema njima.
Da bi napravio sebi velike palace od seljaka je otkupljivao zemlju kojoj bi on odredio cijenu,a ako bi se neko i usprotivio zemlja bi mu bila silom oduzeta i onda ne bi imao nista. Bojeci se za sebe niko nije imao hrabrosti da kralja tuzi kadiji.
Tako je dosao red i na zemlju jedne udovice koja je tu zivjela sa svojim jetimima. Cijena zemlje je bila veoma niska na sto se udovica usprotivi, ali joj tada kraljeva garda oduze zemlju silom i za nju ne dobi nista.
Nemajuci vise sta izgubiti udovica ode do kadije i isprica mu svoj slucaj. Kadija je bio jedan mudar i posten covjek i nakon sto je saslusao rekao joj je da se strpi, i da ce joj on insaallah cim prije pomoci.
Prosle su dvije godine i kralj je zavrsio gradnju najvece do tada napravljene palace.
Na otvaranje palace kralj je pozvao sve ugledne i utjecajne, bogate ljude koji su kralju hrlili sa mnostvom vrijednih poklona.
Na svecanost je pozvan i kadija, ali on dodje u palacu sa magarcem i dvije prazne vrece. Vidjevsi ga kako dolazi kralj mu se obradovao i cudio zasto sa sobom vodi magarca i jos prazne vrece na njemu.
Iskazao mu je dobrodoslicu i upitao za ono sto ga je interesovalo kod postovanog kadije.
- “Dragi kralju, ja imam dvije zelje pa ako mozes da mi ih ispunis?“ - prigovori mu kadija.
Kralj je bez imalo razmisljanja potvrdno odgovorio i obecao da ce mu ispuniti svaku zelju.
Kadija tada rece:
- “Prva mi je zelja, da mi dozvolis i pomognes da ove vrece napunimo ovom prelijepom zemljom oko tvoje palace“.
Kada su to ucinili kadija kralju rece i svoju drugu zelju:
- “Moj kralju, posto sam ja starac u godinama da li bi mogao da ove vrece natovaris na mog magarca?“
Kralj se dohvati zadanog posla ali vrecu ne mogase ni pomaknuti s mjesta,a nekamoli natovariti na magarca.
- „Mudri kadijo ovo je nemoguce, vrece su preteske“, rece kralj.
Kadija kao da je cekao ovakav odgovor smireno rece kralju:
- “Kada su ti sada dvije vrece zemlje preteske , kako mislis na Sudnjem danu podici svu ovu zemlju koju si pespravno oduzeo?“ Okrenu se svom magarcu i dostojanstveno napusti svecanost.
Kralj je nakon ovog dogadjaja svu zemlju vratio njenim vlasnicima i jos ih obilato nagradio kako bi se iskupio za svoje greske koje je pocinio prema njima.
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 3:22 am
Vreća dukata
Jedan pobožnjak je živio asketskim životom.
Jedne prilike mu nekakav čovjek ponudi vreću dukata.
Pobožnjak mu reče:
- "Prihvatiću tvoj poklon samo ako si bogat čovjek."
Čovjek izjavi da je bogataš, te ga pobožnjak poče ispitivati:
- "Koliko je tvoje blago?"
- "Posjedujem više od pet hiljada zlatnika", odgovori čovjek.
- "Da li bi volio da imaš deset hiljada zlatnika?", upita pobožnjak.
- "Naravno!", odgovori pohlepno bogataš.
- "A da li bi volio da imaš dvadeset hiljada?", reče pobožnjak.
- "To bi zaista bilo sjajno!", raspali se još veća pohlep u čovjeku.
- "Žao mi je, ali ja ne mogu primiti tvoj poklon", reče pobožnjak pa nastavi:
- "Ti nisi bogat čovjek, ti si siromah, jer nisi zadovoljan sa onim što imaš, unatoč tome što posjeduješ toliko dukata. Sa druge strane, ja nemam ništa, ali sam bogat čovjek, jer sam potpuno zadovoljan sa onim što mi je Uzvišeni Gospodar odredio i darovao".
Jedne prilike mu nekakav čovjek ponudi vreću dukata.
Pobožnjak mu reče:
- "Prihvatiću tvoj poklon samo ako si bogat čovjek."
Čovjek izjavi da je bogataš, te ga pobožnjak poče ispitivati:
- "Koliko je tvoje blago?"
- "Posjedujem više od pet hiljada zlatnika", odgovori čovjek.
- "Da li bi volio da imaš deset hiljada zlatnika?", upita pobožnjak.
- "Naravno!", odgovori pohlepno bogataš.
- "A da li bi volio da imaš dvadeset hiljada?", reče pobožnjak.
- "To bi zaista bilo sjajno!", raspali se još veća pohlep u čovjeku.
- "Žao mi je, ali ja ne mogu primiti tvoj poklon", reče pobožnjak pa nastavi:
- "Ti nisi bogat čovjek, ti si siromah, jer nisi zadovoljan sa onim što imaš, unatoč tome što posjeduješ toliko dukata. Sa druge strane, ja nemam ništa, ali sam bogat čovjek, jer sam potpuno zadovoljan sa onim što mi je Uzvišeni Gospodar odredio i darovao".
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 3:27 am
Život je ono između ezana i namaza
Upitao je unuk svoga dedu:
- "Dedo, reci mi šta je život?"
- "Život je vrijeme između ezana i namaza." – odgovorio je dedo unuku.
Međutim, dječaka odgovor nije zadovoljio pa je dalje pitao:
- "Kako to? Pa život nije tako kratak?!”
Dedo mu je na to rekao:
- "Da, da, moje dijete, život je zaista tako kratak…", te je nastavio govoriti: "Postoji ezan bez namaza, a isto tako postoji namaz bez ezana, a život se odvija upravo između toga dvoga."
- "Ne razumijem... Reci mi dedo šta pod tim podrazumijevaš?" - reče dječak zbunjeno.
- "Sjećaš li se kada smo prošle sedmice tvome novorođenom rođaku Aliju proučili ezan na uho? E to ti je ezan bez namaza."
- "Ma to znam," – uzbuđeno je rekao unuk dedi. "Ali, reci mi šta je namaz bez ezana?"
- "E to ćeš saznati kada ti dedo umre."
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 3:31 am
Jedno dijete
Jedan od istinskih Allahovih robova, Malik bin Dinar, jednog dana srete neko dijete.
Bezgriješno dijete igra se zemljom i malo se smije pa malo zaplače...
Pomisli: Nazvat ću mu selam, medjutim, nefs mu se pobuni i on odustade. Zatim sam sebi reče:
- "O, podmukli nefsu, Allahov Poslanik je i odraslima i djeci nazivao selam... Ko si ti pa da u sebi vidiš neku veličinu"?
Prišao je djetetu i nazvao mu selam... Dijete podiže svoje tople oči uvis i odgovori:
-"We alejkesselam ve rahmetullahi ve berekatuh, o, Malik bin Dinare"!
Malik se sav zbuni:
-O, dijete, poznaješ me iako me do danas nisi vidjeo?
-U svijetu duša, mojaduša se sastala sa tvojom, a i sada te je Živi i Neumirući Allah predstavio meni...
Malik uvidje da je ovo dijete izvanprosječno, pa ga upita :
-Koja je razlika izmedju pameti i nefsa?
Slatko se smiješeći, dijete odgovori :
-O, Malike!... Tvoj nefs je ono što te je odvratilo da mi nazoveš selam, a pamet je ono što je učinilo da mi nazoveš selam...
-Uredu, a koja te je muka natjerala pa se, tako, igraš u ovoj zemlji ? - Upita Malik ?
-Pa, mi smo od nje stvoreni i opet ćemo se njoj vratiti !
-Vidim da, dok se njome igraš, čas plačeš, čas se smiješ...
-Da, radim tako... Kada mi pred oči dodje azab moga Gospodara, ja plačem. A kada se sjetim Njegove milosti, ja se smijem...
-O, čisto dijete! Kakav ti to imač grijeh pa da plačeš? Ti si nevin...
-Ne govori tako, o Malike!... Svakog trena vidim da, kada moja majka podlaže vatru, velika drva razgorijeva malima... Zbog toga plačem!
Ovaj odgovr poput puščanog zrna zabiše u Malikovo srce. Počeo je plakati i drhtati…
Nažalost, mi smo u potpunosti utonuli u dunjaluk… Niti u našem oku ima suze, niti u srcu ima drhtaja… Jadni mi!
Jednog dana jedan pobožnjak se opruži u samrtnu postelju. Otvorio je suzne oči i rekao:
-Ne žalim što se odvajam od dunjaluka, tog mjesta svakojake tuge. Jedino sam tužan zbog toga, ako sam iza sebe ostavio jednu prespavanu noć, jedan dan koji nisam postio i jedan dan koji nisam proveo u veličanju Allaha!
Bezgriješno dijete igra se zemljom i malo se smije pa malo zaplače...
Pomisli: Nazvat ću mu selam, medjutim, nefs mu se pobuni i on odustade. Zatim sam sebi reče:
- "O, podmukli nefsu, Allahov Poslanik je i odraslima i djeci nazivao selam... Ko si ti pa da u sebi vidiš neku veličinu"?
Prišao je djetetu i nazvao mu selam... Dijete podiže svoje tople oči uvis i odgovori:
-"We alejkesselam ve rahmetullahi ve berekatuh, o, Malik bin Dinare"!
Malik se sav zbuni:
-O, dijete, poznaješ me iako me do danas nisi vidjeo?
-U svijetu duša, mojaduša se sastala sa tvojom, a i sada te je Živi i Neumirući Allah predstavio meni...
Malik uvidje da je ovo dijete izvanprosječno, pa ga upita :
-Koja je razlika izmedju pameti i nefsa?
Slatko se smiješeći, dijete odgovori :
-O, Malike!... Tvoj nefs je ono što te je odvratilo da mi nazoveš selam, a pamet je ono što je učinilo da mi nazoveš selam...
-Uredu, a koja te je muka natjerala pa se, tako, igraš u ovoj zemlji ? - Upita Malik ?
-Pa, mi smo od nje stvoreni i opet ćemo se njoj vratiti !
-Vidim da, dok se njome igraš, čas plačeš, čas se smiješ...
-Da, radim tako... Kada mi pred oči dodje azab moga Gospodara, ja plačem. A kada se sjetim Njegove milosti, ja se smijem...
-O, čisto dijete! Kakav ti to imač grijeh pa da plačeš? Ti si nevin...
-Ne govori tako, o Malike!... Svakog trena vidim da, kada moja majka podlaže vatru, velika drva razgorijeva malima... Zbog toga plačem!
Ovaj odgovr poput puščanog zrna zabiše u Malikovo srce. Počeo je plakati i drhtati…
Nažalost, mi smo u potpunosti utonuli u dunjaluk… Niti u našem oku ima suze, niti u srcu ima drhtaja… Jadni mi!
Jednog dana jedan pobožnjak se opruži u samrtnu postelju. Otvorio je suzne oči i rekao:
-Ne žalim što se odvajam od dunjaluka, tog mjesta svakojake tuge. Jedino sam tužan zbog toga, ako sam iza sebe ostavio jednu prespavanu noć, jedan dan koji nisam postio i jedan dan koji nisam proveo u veličanju Allaha!
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 3:33 am
Licemjerstvo
Jedne veceri u nekom mesdzidu zanocio je jedan covjek.
On je usao u ovaj mesdzid kako bi cijelu noc proveo u namazu. Kada svi odose svojim kucama, covjek poce klanjati...
Kako je noc prolazila, u jednom trenutku zacu se nesto. Bas kao da je neko usao u mesdzid.
Ovaj sto je klanjao pomisli da je dosla neka cijenjena osoba, u dusi mu pocese puhati vjetrovi licemjerja.
Rece samom sebi:
- "Na ovako uzviseno mjesto covjek dolazi samo radi ibadeta Allahu. Ovaj dobri covjek ce obratiti paznju na mene, vidjet ce moj namaz, cut ce moj ibadet, shvatit ce moju vrijednost…"
Sve do sabaha nadje se u ibadetu. Cak ni za tren ne zatvori oci, vec je jecao i plakao… Cas je teobu cinio, cas istigfar, cas je zikrom zauzet bio. Jednom rijecju, dobro se pokazao...
U sehur vaktu, kada se okolina razdani i unutrasnjost mesdzida se rasvijetli. Covjek se okrenu i vidje kako u cosku lezi jedan pas i spava.
- "Dakle, onaj zvuk u noci dosao je od ove zivotinje"!!! - pomislio je u sebi.
Ovom brigom izgorje covjekova dusa, krv mu se sasusi , sa trepavica mu kisa suza nagrnu… Udari se po grudima i rece:
- "O, neodgojeni covjeke! Allah te je ove veceri odgojio ovim psom. Cijelu vecer si cinio ibadet da bi pas vidio. Sta bi bilo da si jedno vece ostao budan radi Allaha... Tesko tebi!"
Licemjerstvo je zastrasujuca katasrofa. Od njega treba bjezati kao od divlje zvjeri, jer ta bolest je ono sto unistava sva dobra djela.
On je usao u ovaj mesdzid kako bi cijelu noc proveo u namazu. Kada svi odose svojim kucama, covjek poce klanjati...
Kako je noc prolazila, u jednom trenutku zacu se nesto. Bas kao da je neko usao u mesdzid.
Ovaj sto je klanjao pomisli da je dosla neka cijenjena osoba, u dusi mu pocese puhati vjetrovi licemjerja.
Rece samom sebi:
- "Na ovako uzviseno mjesto covjek dolazi samo radi ibadeta Allahu. Ovaj dobri covjek ce obratiti paznju na mene, vidjet ce moj namaz, cut ce moj ibadet, shvatit ce moju vrijednost…"
Sve do sabaha nadje se u ibadetu. Cak ni za tren ne zatvori oci, vec je jecao i plakao… Cas je teobu cinio, cas istigfar, cas je zikrom zauzet bio. Jednom rijecju, dobro se pokazao...
U sehur vaktu, kada se okolina razdani i unutrasnjost mesdzida se rasvijetli. Covjek se okrenu i vidje kako u cosku lezi jedan pas i spava.
- "Dakle, onaj zvuk u noci dosao je od ove zivotinje"!!! - pomislio je u sebi.
Ovom brigom izgorje covjekova dusa, krv mu se sasusi , sa trepavica mu kisa suza nagrnu… Udari se po grudima i rece:
- "O, neodgojeni covjeke! Allah te je ove veceri odgojio ovim psom. Cijelu vecer si cinio ibadet da bi pas vidio. Sta bi bilo da si jedno vece ostao budan radi Allaha... Tesko tebi!"
Licemjerstvo je zastrasujuca katasrofa. Od njega treba bjezati kao od divlje zvjeri, jer ta bolest je ono sto unistava sva dobra djela.
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 3:37 am
Šerluci Nasrudin hodže
Nekakav mudrac čuo za Nasrudin hodžu, da ga niko ne može prevariti. Elem, i on pošao, da ga nadmudri.
Dođe u kasabu, gdje je tada živio Nasrudin, i nađe u jednom sokaku, gdje nekakav čovo drži na leđima gotovo strušen duvar.
- Znaš, ti emšerija, gdje je Nasrudin hodžina kuća? - pita ovoga mudrac.
- Znam ja, - odvrati ovaj, - de mi ovaj duvar pridrži, da se ne svali, ja ću ti ga sad dovesti.
- Taman! - i mudrac se odmah sagne pod duvar, a ovaj ode.
Drži tako duvar sat-dva-tri, dosadilo mu, a onoga nikad s hodžom.
Neko tako naišao, pa ga pito, što duvar drži. Mudrac mu sve kaza.
- E, moj brate, taj, što te je ostavio tu, bio je glavom Nasrudin hodža.
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 3:41 am
Nasrudin - Hodžin ćulah
Uzimao jednom Nasrudin - Hodža abdest, a odnekud mu se prikrade lopov, pa mu ukrade ćulah i pobježe.
Kad Hodža vidje da mu nema ćulaha, odmah ode na groblje, pa sjede kao da nekog čeka.
Naidje neki dječak koji je vid'o lopova kad mu je ukrao ćulah pa reče Hodži:
-Ama, efendija, onaj lupež je pobjegao na drugu stranu. Nećes ga tu dočekati.
- Nek bježi, Vallahi, kud god hoce - reče Hodža, ovamo mora na posljetku doći. - odvrati mu Nasrudin Hodža
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 3:49 am
Mudri ucitelj
Prica se da je neki perzijski vladar unajmio ucitelja za svoga sina kako bi ga poducio znanju i lijepom ponasanju .Kada je vladarev sin sve dobro savladao i naucio,a u lijepom ponasanju postao pravi uzor, ucitelj ga pozva sebi i dobro ga istuce bez ikakvog razloga.To djecak nikad nije mogao zaboraviti,a kada je poodrastao i otac mu umro on posta vladar umjesto oca.
Tada se sjeti svoga ucitelja, pozva ga preda se, pa ga upita:
-"Zasto si me tog i tog dana onako zestoko istukao bez ikakvog razloga i povoda"?
Ucitelj mu odgovori:
-"Znaj, o vladaru,kada sam vidio da si onako bistar i da si sve shvatio sto sam te ja poducio, znao sam da ces ti jednoga dana naslediti svoga oca. Istukao sam te zato da bih ti pokazao sta znaci bol koji neko nekom nanese nepravedno i bez ikakvog razloga pa da se ti kao vladar trudis da ni nad kim nasilje ne provodis, jer onaj kome je nasilje ucinjeno to lako ne zaboravlja!"
Vladar se zahvali svome ucitelju na svemu i bogato ga nagradi ,a odustade od osvete koju je naumio da izvrsi.
Tada se sjeti svoga ucitelja, pozva ga preda se, pa ga upita:
-"Zasto si me tog i tog dana onako zestoko istukao bez ikakvog razloga i povoda"?
Ucitelj mu odgovori:
-"Znaj, o vladaru,kada sam vidio da si onako bistar i da si sve shvatio sto sam te ja poducio, znao sam da ces ti jednoga dana naslediti svoga oca. Istukao sam te zato da bih ti pokazao sta znaci bol koji neko nekom nanese nepravedno i bez ikakvog razloga pa da se ti kao vladar trudis da ni nad kim nasilje ne provodis, jer onaj kome je nasilje ucinjeno to lako ne zaboravlja!"
Vladar se zahvali svome ucitelju na svemu i bogato ga nagradi ,a odustade od osvete koju je naumio da izvrsi.
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 3:52 am
Pozhuri, ne zastani ...
Jednom chovjeku, obdarenom bistrinom uma, umre jedini sin.
Chovjeka upitashe kakvu je poruku zhelio da ukleshu na nishanima, a on im odgovori:
- "Ajeti chasne knjige zasluzhuju vishe od toga da budu ispisani na takvom mjestu na kom bi ih zub vremena okrnjio, na kom bi prolaznici prelazili preko njih i na kom bi se psi skitnice uneredjivali. Ako je red da se ishta napishe, onda nek’ bude dovoljno:
Chovjeka upitashe kakvu je poruku zhelio da ukleshu na nishanima, a on im odgovori:
- "Ajeti chasne knjige zasluzhuju vishe od toga da budu ispisani na takvom mjestu na kom bi ih zub vremena okrnjio, na kom bi prolaznici prelazili preko njih i na kom bi se psi skitnice uneredjivali. Ako je red da se ishta napishe, onda nek’ bude dovoljno:
Bozhe, kako se svaki put moje srce radovalo
Kad bi cvalo cvijeche u mojoj bashchi
Iz sjemena shto je pod zemljom zime samovalo
Kako se srce sviklo, kako se veselih kao licu najdrazhega gosta
Pozhuri, ne zastani, o, prijatelju, u oklijevanju vrijeme ne trachi
Pohiti vidjeti cvijeche niklo iz zemlje shto postah
Kad bi cvalo cvijeche u mojoj bashchi
Iz sjemena shto je pod zemljom zime samovalo
Kako se srce sviklo, kako se veselih kao licu najdrazhega gosta
Pozhuri, ne zastani, o, prijatelju, u oklijevanju vrijeme ne trachi
Pohiti vidjeti cvijeche niklo iz zemlje shto postah
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 3:55 am
Čovjek i potkivač
Jedan chovjek kog su boljele ochi odluchi otichi potkivachu stoke, kako bi ga on izlijechio.
Potkivach je na njegove ochi privio mehleme koje privija chetveronoshcima, tako da je chovjek oslijepio i potkivacha tuzhio kadiji, koji je, medjutim, odbio kazniti potkivacha, objashnjavajuchi to rijechima:
- ‘Da ovaj chovjek sam nije bio magarac, ne bi otishao potkivachu magaraca’.
"Nikad neche onaj chija pamet makar pod nokat stane
Nekom nedoraslom povjeriti poslove vazhne
Iako se i sam bavi tkanjem, grubih prostirki tkalac
Za njezhnost platna svilenog nikakav je znalac"!!![justify]
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 3:57 am
Još uvijek u mislima je nosiš ...
Dvojica derviša krenuli na neki put i poslije nekog vremena dođoše na obalu rijeke.
Tu je stajala djevojka zanosne ljepote koja se nije usuđivala sama pregaziti rijeku.
Jedan od derviša je zgrabi i prenese preko rijeke, spusti je sa druge strane obale i nastaviše svoj put.
Poslije nekoliko sati drugi derviš koji više nije mogao šutiti reče ovome što je djevojku prenio:
- Kako si samo mogao tuđu ženu koju ti je haram dotaći onako u svoje ruke uzeti i nositi?
Ovaj mu odgovori:
- Ja sam je prenio i ostavio a ti je vidim još uvijek nosiš....
Iljhan: komentar modifikovan dana: Fri Jan 08, 2010 4:01 am; prepravljeno ukupno 1 puta
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 4:01 am
Jusuf a.s. i prijatelj
Iz daleka je došao jedan drug Jusuf-pejgamberu, i bio njegov gost.
Oni su se poznavali još od djetinstva, njihovo se prijateljstvo zasnovalo još kad su bili mali.
...
Jusuf pita svog prijatelja:
- "Kakav si mi dar donio, o prijatelju?"
Doći prijatelju u posjetu bez dara isto kao otići u mlin bez žita.
Kad bude proživljenje, Bog će reći ljudima:
- Kakav ste dar pripremili za ovaj susret?
Došli ste pojedinačno i bez ičega, isto onako kao kad ste se rodili.
...
"Šta si ti meni donio na dar, prijatelju?", upita Jusuf.
Ovaj se zastidje i poče jadikovati.
- "Ja sam dugo tražio poklon koji ću ti donijeti, šta god mi je zapelo za oko, nije bilo za tebe.
Kako ću ja jedno zrno dragulja donijeti u rudnik, ili, kako ću jednu kapljicu vode donijeti u more?!
Mislio sam ti kupiti jedan kermanski suvenir, ali, sve je maleno i sitno, jedino da ti dam svoju dušu i tijelo.
Nema sjemena na zemlji kojeg nema u tvom hambaru, jedino tvojoj dobroti i ljepoti nema ravne.
Vidio sam, jedino odgovara da ti donesem ogledalo, da na njemu možeš vidjeti ljepotu svoga lica.
Da vidiš sjaj (nur) svoga lica, o ti, koji si kao nebeska svjetiljka.
Donio sam ti ogledalo, o ti veseli, da me se sjetiš, kad vidiš na njemu svoje lijepo lice."
Oni su se poznavali još od djetinstva, njihovo se prijateljstvo zasnovalo još kad su bili mali.
...
Jusuf pita svog prijatelja:
- "Kakav si mi dar donio, o prijatelju?"
Doći prijatelju u posjetu bez dara isto kao otići u mlin bez žita.
Kad bude proživljenje, Bog će reći ljudima:
- Kakav ste dar pripremili za ovaj susret?
Došli ste pojedinačno i bez ičega, isto onako kao kad ste se rodili.
...
"Šta si ti meni donio na dar, prijatelju?", upita Jusuf.
Ovaj se zastidje i poče jadikovati.
- "Ja sam dugo tražio poklon koji ću ti donijeti, šta god mi je zapelo za oko, nije bilo za tebe.
Kako ću ja jedno zrno dragulja donijeti u rudnik, ili, kako ću jednu kapljicu vode donijeti u more?!
Mislio sam ti kupiti jedan kermanski suvenir, ali, sve je maleno i sitno, jedino da ti dam svoju dušu i tijelo.
Nema sjemena na zemlji kojeg nema u tvom hambaru, jedino tvojoj dobroti i ljepoti nema ravne.
Vidio sam, jedino odgovara da ti donesem ogledalo, da na njemu možeš vidjeti ljepotu svoga lica.
Da vidiš sjaj (nur) svoga lica, o ti, koji si kao nebeska svjetiljka.
Donio sam ti ogledalo, o ti veseli, da me se sjetiš, kad vidiš na njemu svoje lijepo lice."
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 4:05 am
Rat sa Iblisom
Jednom je jedan maldic iz Horasana otisao u Bagdad na skolovanje.
Nakon velikog stecenog znanja, u trenutku kada se pripremao za povratak u svoj zavicaj, jedan od poboznih ljudi ga srete i upita:
- "Dijete moje, ima li sejtana u Horasanu"?
Mladic mu odgovori:
- Da, ima!
Sa namerom da ga proveri, poboznjak ovako rece:
- "Kako se tamo ratuje sa sejtanom"?
Mladi ucenjak odgovori:
- "Suprostavljanjem njemu samome"!
- "A ako ponovo dodje"?
- Opet mu se suprostavis…
- "U tom slucaju, hajde, sam kazi, cijeli zivot vam prolazi u prepiranju sa Iblisom"!
Mladic se zbuni:
- Dobro, kako da se borimo?
Poboznjak rece:
- "Ako se na putu sretnes sa cobanovim psom i ako te on napadne, ne mozes olako izaci na kraj sa njim! Najkraci put da se spasis od njega jeste da pozoves njegovog vlasnika. Zbog toga sto ce ga pas odmah poslusati, samim time ti ces biti sacuvan od njega..."
Najlepsi i najsigurniji nacin ratovanja sa sejtanom, l.a. , jeste priklanjanje Allahu, trazenje pomoci od Njega…
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 4:11 am
Allahova milost
Muhammed ibnu Munkedir kaže da mu je Džabir ibn Abdullah pričao:
- Pričao nam je Allahov Poslanik slijedeće.: "Došao mi je Melek Džebrail i rekao:
- Allah ima jednog svog roba koji Ga je obožavao i klanjao Mu se pet stotina godina na vrhu nekog brda koje je usamljeno izranjalo iz sredine morske pučine. lako se nigdje nije vidjeico nikakvo drugo kopno, čovjek je lijepo živio jer mu je Allah dao u podnožju tog brda izvor pitke vode i stablo nara, pa je čovjek svako veče silazio i uzimao po jedan svježi nar i pio te vode, uzimao s njom abdest i tako živio.
Vraćao bi se svome namazu a od Allaha je tražio da ga usmrti, kada mu edžel dođe u momentu kada bude na sedždi, i da ne dozvoli ni zemlji ni ničem drugom da mu uništi njegovo tijelo nego da i proživljen bude u tom položaju u kojem je najbliži svome Gospodaru.
Allah mu stvarno ispuni molbu i usmrti ga dok je bio na sedždi.
Melek Džebrail dalje priča:
- Mi Meleki uvijek tu doiazimo i odatle odlazimo, a taj čovjek je stalno u tom svom položaju. Međutim, saznao sam da će taj čovjek biti proživljen na Sudnjem danu te da će doći pred Allaha, a onda će Uzvišeni Allah reći:
- Uvedite ovoga moga roba u Džennet radi moje milosti!
Čovjek će na to reći:
- Zar nije radi mojih djela?
Onda će Allah reći Melekima:
- Obračunajte mome robu vrijednost blagodati koje sam mu dao i vrijednost njegovih djela!
Kada meleki to uradiše vidješe da je sama blagodat očiju i vida prevagnula sav čovjekov ibadet od pet stotina godina, tako da ostale Allahove blagodati i ni'mete nisu ni računali.
Onda Allah reče:
- Bacite moga roba u džehennem!
Tada će čovjek zavikati:
- O Gospodaru, tako ti tvoje milosti, smiluj mi se i uvedi me u Džennet.
Allah će narediti da vrate tog čovjeka pa će biti ponovo doveden pred svoga Gospodara, da bi se među njima vodio ovakav razgovor:
Allah će reći:
- Moj robe, ko te je stvorio, a prije toga nisi ništa bio?
Čovjek će odgovoriti:
- Ti, o Gospodaru.
Allah će opet upitati:
- Je li to bilo zhog tvojih djela ili zbog moje milosti?
Čovjek:
- To je bila Tvoja milost, o Gospodaru.
Allah:
- Ko te je ojačao i omogućio da mi hudeš u ibadetu petsto godina?
Čovjek:
- Ti, Gospodaru.
Allah:
- Ko te je spustio na vrh ovoga brda nasred mora, pa ti dao da izvire slatka voda iz slane vode, pa ti svaku noć dao jedan svjež nar koji ti je svakodnevno rađao, a trebalo bi da rađa samo jedanput godišnje. Molio si me da ti uzmem dušu dok si na sedždi, što sam i učinio... Ko je to sve uradio?
Čovjek:
- Ti, o Gospodaru.
Allah će na kraju reći:
- I sve je to iz moje milosti, i radi moje milosti ću te uvesti u Džennet!!!
- Pričao nam je Allahov Poslanik slijedeće.: "Došao mi je Melek Džebrail i rekao:
- Allah ima jednog svog roba koji Ga je obožavao i klanjao Mu se pet stotina godina na vrhu nekog brda koje je usamljeno izranjalo iz sredine morske pučine. lako se nigdje nije vidjeico nikakvo drugo kopno, čovjek je lijepo živio jer mu je Allah dao u podnožju tog brda izvor pitke vode i stablo nara, pa je čovjek svako veče silazio i uzimao po jedan svježi nar i pio te vode, uzimao s njom abdest i tako živio.
Vraćao bi se svome namazu a od Allaha je tražio da ga usmrti, kada mu edžel dođe u momentu kada bude na sedždi, i da ne dozvoli ni zemlji ni ničem drugom da mu uništi njegovo tijelo nego da i proživljen bude u tom položaju u kojem je najbliži svome Gospodaru.
Allah mu stvarno ispuni molbu i usmrti ga dok je bio na sedždi.
Melek Džebrail dalje priča:
- Mi Meleki uvijek tu doiazimo i odatle odlazimo, a taj čovjek je stalno u tom svom položaju. Međutim, saznao sam da će taj čovjek biti proživljen na Sudnjem danu te da će doći pred Allaha, a onda će Uzvišeni Allah reći:
- Uvedite ovoga moga roba u Džennet radi moje milosti!
Čovjek će na to reći:
- Zar nije radi mojih djela?
Onda će Allah reći Melekima:
- Obračunajte mome robu vrijednost blagodati koje sam mu dao i vrijednost njegovih djela!
Kada meleki to uradiše vidješe da je sama blagodat očiju i vida prevagnula sav čovjekov ibadet od pet stotina godina, tako da ostale Allahove blagodati i ni'mete nisu ni računali.
Onda Allah reče:
- Bacite moga roba u džehennem!
Tada će čovjek zavikati:
- O Gospodaru, tako ti tvoje milosti, smiluj mi se i uvedi me u Džennet.
Allah će narediti da vrate tog čovjeka pa će biti ponovo doveden pred svoga Gospodara, da bi se među njima vodio ovakav razgovor:
Allah će reći:
- Moj robe, ko te je stvorio, a prije toga nisi ništa bio?
Čovjek će odgovoriti:
- Ti, o Gospodaru.
Allah će opet upitati:
- Je li to bilo zhog tvojih djela ili zbog moje milosti?
Čovjek:
- To je bila Tvoja milost, o Gospodaru.
Allah:
- Ko te je ojačao i omogućio da mi hudeš u ibadetu petsto godina?
Čovjek:
- Ti, Gospodaru.
Allah:
- Ko te je spustio na vrh ovoga brda nasred mora, pa ti dao da izvire slatka voda iz slane vode, pa ti svaku noć dao jedan svjež nar koji ti je svakodnevno rađao, a trebalo bi da rađa samo jedanput godišnje. Molio si me da ti uzmem dušu dok si na sedždi, što sam i učinio... Ko je to sve uradio?
Čovjek:
- Ti, o Gospodaru.
Allah će na kraju reći:
- I sve je to iz moje milosti, i radi moje milosti ću te uvesti u Džennet!!!
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 4:16 am
Vreća
Mula je naisao na zgrbljenog covjeka, na cesti koja vodi u grad.
- "'U cemu je nevolja"? upitao je Mula
Covjek mu je pokazao tesku vrecu i potuzio se:
- "Sve sto imam na ovom bijelom svijetu, jedva da je napunilo ovu mizernu vrecu!'
'Bas losa sreca' - rece Mula i uzme torbu iz covjekovih ruku i potrci s njom niz cestu.
Kako je covjek sad sve izgubio, pocne plakati i naricati,jos jadniji nego sto je bio prije, i nastavi tako hodati.U meduvremenu, Mula je, brzo trceci, iza zavoja postavio covjekovu vrecu na sredinu ceste, gdje ce covjek proci.
Kada je covjek ugledao torbu nasred ceste, poceo se smijati, pun srece i vikati
- 'Moja vreco! Mislio sam da sam te izgubio! Sad sam sretan!'
Gledajuci kroz grmlje, Mula se smijeskao, 'Dakle, ovo je jedan od nacina kako nekoga uciniti sretnim!'
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 4:19 am
Snaga
Pošao jedan čovjek da posječe drvo prema kome su se ljudi molili mimo Allaha.
Na putu prema drvetu ga sačeka šejtan l.a.
Počne ga moljakati da ne radi to. A taj čovjek bio jak vjernik i čvrsto odlučio da ga posječe.
Ubrzo oni se pohrvu i taj vjernik baci šejtana na zemlju. Savlada ga. Šejtan ga zamoli da odustane od sječe drveta taj dan, da će mu dati zlatnik za svaki dan za koji ostavi drvo neposječeno.
Čovjek se polakomi i pomisli:
- "pa hajde kad sam vako jak, a hajd kad nisam do sad ga posjekao, neka ga još koji dan, posjeći ću ga kasnije, a i zlato će mi dobro doći."
Sutradan ga dočeka zlatnik pod drvetom, čovjek ga uzme i ode kući ne sjekući drvo.
Tako je prolazilo dan za danom. Nakon nekog vremena dodje čovjek pod drvo, kad ono nema zlatnika ni jednog. On se naljuti i ode kući po sjekiru da ga definitivno posječe.
Kad se vratio sa sjekirom dočeka ga šejtan i čovjek skoči na njega da se hrve sa njim u ljutini. No ovaj puta šejtan njega baci na zemlju i savlada ga. Začuđen čovjek poče da plače:
- "Pusti me, pusti me!"
Šejtan mu kaže:
- "Pustiću te ako mi obećaš da se nikada više nećeš vratiti ovamo i sjeći stablo." Čovjek obeća i pusti ga šejtan.
Upita ga čovjek:
- "Kako to da si me pobjedio, a prvi puta sam te nadhrvao, znam da sam te jači."
Šejtan mu odgovori:
- "Pa prvi puta si krenuo potpuno iskreno radi Allaha i nije bilo te snage koja te je mogla zaustaviti, no vremenom si izgubio tu iskrenost u namjeri i krenuo si iz svoga hira, jer je tebi usfalilo zlata i najmanja snaga te je mogla zaustaviti.
Na putu prema drvetu ga sačeka šejtan l.a.
Počne ga moljakati da ne radi to. A taj čovjek bio jak vjernik i čvrsto odlučio da ga posječe.
Ubrzo oni se pohrvu i taj vjernik baci šejtana na zemlju. Savlada ga. Šejtan ga zamoli da odustane od sječe drveta taj dan, da će mu dati zlatnik za svaki dan za koji ostavi drvo neposječeno.
Čovjek se polakomi i pomisli:
- "pa hajde kad sam vako jak, a hajd kad nisam do sad ga posjekao, neka ga još koji dan, posjeći ću ga kasnije, a i zlato će mi dobro doći."
Sutradan ga dočeka zlatnik pod drvetom, čovjek ga uzme i ode kući ne sjekući drvo.
Tako je prolazilo dan za danom. Nakon nekog vremena dodje čovjek pod drvo, kad ono nema zlatnika ni jednog. On se naljuti i ode kući po sjekiru da ga definitivno posječe.
Kad se vratio sa sjekirom dočeka ga šejtan i čovjek skoči na njega da se hrve sa njim u ljutini. No ovaj puta šejtan njega baci na zemlju i savlada ga. Začuđen čovjek poče da plače:
- "Pusti me, pusti me!"
Šejtan mu kaže:
- "Pustiću te ako mi obećaš da se nikada više nećeš vratiti ovamo i sjeći stablo." Čovjek obeća i pusti ga šejtan.
Upita ga čovjek:
- "Kako to da si me pobjedio, a prvi puta sam te nadhrvao, znam da sam te jači."
Šejtan mu odgovori:
- "Pa prvi puta si krenuo potpuno iskreno radi Allaha i nije bilo te snage koja te je mogla zaustaviti, no vremenom si izgubio tu iskrenost u namjeri i krenuo si iz svoga hira, jer je tebi usfalilo zlata i najmanja snaga te je mogla zaustaviti.
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 4:21 am
Onaj ko se utapao zna cijeniti ladju
U davna vremena ladje nisu bile ovako velike, snazne i udobne kao danas.
Bile su mnogo manje i nesigurnije. kad bi plovile po moru putnici bi osjecali njihovu nestabilnost i zajedno sa njom se naginjali desno i lijevo.
Tako se pripovijeda da se neki car vozio u ladji, a s njim u pratnji bio i jedan djecak.
Kako se nikada ranije nije vozio u ladji, djecak je osjetio veliki strah, te poceo plakati i cviliti da se sav tresao.
Svi prisutni su ga tjesili, hrabrili i nastojali mu odbiti strah. ali sve je bilo uzalud djecak se nije smirivao.
Nakon nekog vremena caru dojadi njegov plac i smuci mu se, no niko nije znao kako da umiri djecaka.
Tu bijase i jedan mudrac, te on pridje caru i predlozi:
- "Ako dozvoljavate, visosti, ja cu ga usutkati i umiriti!"
- " Bila bi to od tebe velika usluga!" - rece mu car.
Mudrac naredi i djecaka bacise u more. Djecak nekoliko puta potonu, a oni ga izvadise i opet zagnjurise u vodu.
Potom ga uhvatise i povukose prema ladji.
Djecak se uhvati rukama za zadnji dio ladje i kada se ispe na ladju, sjede u jedan ugao i umiri se sasvim. Skupi se sto je vise mogao i vise ne izusti ni rijeci.
Ljude vise nije mucio njegov plac.
Caru se dopade dosjetljivost onoga mudraca, pa ga upita:
- "kako si znao da ces uspjeti? kakva je u tome mudrost?"
"On, vasa visosti, nije nikad osjetio patnju utapanja, nije iskusio teskoce necega takvog i nije spoznao spasonosnu vrijednost ladje." - rece mu mudrac.
Bile su mnogo manje i nesigurnije. kad bi plovile po moru putnici bi osjecali njihovu nestabilnost i zajedno sa njom se naginjali desno i lijevo.
Tako se pripovijeda da se neki car vozio u ladji, a s njim u pratnji bio i jedan djecak.
Kako se nikada ranije nije vozio u ladji, djecak je osjetio veliki strah, te poceo plakati i cviliti da se sav tresao.
Svi prisutni su ga tjesili, hrabrili i nastojali mu odbiti strah. ali sve je bilo uzalud djecak se nije smirivao.
Nakon nekog vremena caru dojadi njegov plac i smuci mu se, no niko nije znao kako da umiri djecaka.
Tu bijase i jedan mudrac, te on pridje caru i predlozi:
- "Ako dozvoljavate, visosti, ja cu ga usutkati i umiriti!"
- " Bila bi to od tebe velika usluga!" - rece mu car.
Mudrac naredi i djecaka bacise u more. Djecak nekoliko puta potonu, a oni ga izvadise i opet zagnjurise u vodu.
Potom ga uhvatise i povukose prema ladji.
Djecak se uhvati rukama za zadnji dio ladje i kada se ispe na ladju, sjede u jedan ugao i umiri se sasvim. Skupi se sto je vise mogao i vise ne izusti ni rijeci.
Ljude vise nije mucio njegov plac.
Caru se dopade dosjetljivost onoga mudraca, pa ga upita:
- "kako si znao da ces uspjeti? kakva je u tome mudrost?"
"On, vasa visosti, nije nikad osjetio patnju utapanja, nije iskusio teskoce necega takvog i nije spoznao spasonosnu vrijednost ladje." - rece mu mudrac.
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 4:28 am
VLADAR I LUDAK
Jednog dana je vladar (emir) poznat po zulumu pozvao nekolicinu uglednih ljudi u svojoj zemlji.
Kad su se okupili, on ih je upitao:
- “Jesam li ja adil (pravedan) ili sam zalim (nasilnik, zulumćar)?“
- “Aman, aman, emiru, svakako da ste adil...“
Pošto je dobio ovakav odgovor, vladar je pozvao džellata naredivši mu:
“Odsjeci im glave!“
Narednog dana je pozvao drugu grupu i postavio im isto pitanje:
- “Jesam Ii ja adil ili sam zalim?“
- “O emire, ti nisi ni blizu pravde. Ko bi bio veći zalim od onoga ko kaže da si ti adil?“, rekoše, ali i njima glave bijahu odsječene.
Nakon što je odsjekao glave onih koji rekoše da je pravedan i onih što ga nazvaše zulumćarom, vladar odluči da pozove ulemu te zemlje i neke alime i vidi kakav će biti njihov odgovor na isto pitanje. Na putu ka vladaru priđe im jedan ludak pitajući gdje idu. Insistirao je da krene sa njima, ali su ga oni odbijali.
Na koncu jedna vrlo ugledna ličnost stade nagovarati svoje saputnike:
- “Pustite ga nek pođe, možda nam ga Allah, dž.š., šalje.“ Pristali su.
No, tokom putovanja ludak reče ljutito:
- “Stanite, postavljam uvjet! Kad emir postavi pitanje niko od vas se ne smije miješati, ja ću mu odgovoriti.“
Ulema se iznenadi ali ipak pristade, jer kod ovog vladara svakako ne vrijede nikakve riječi. No, i pored toga ipak su se pribojavaIi:
- “Ako on bude govorio ne samo da će nam glave odsjeći, nego će nam i kožu rasporiti.“
Kad stigoše kod emira on upita:
- “Ko je ovo?“, a ludak uzrujano reče:
- “Tišina! Njih ništa ne pitaj, već mene!“
Vladar pristade i upita:
- “Neki insani vele da sam adil, a neki da sam zalim, šta ti kažeš?“
Ludak se počeo smijati. To prilično iznervira vladara, pa ljutito i drskim tonom ponovi svoje pitanje. Ludak se uozbilji, pa reče:
- “O vladaru, ti nisi ni adil, a ni zalim, ti si Allahova kazna za našu lošu situaciju.“
Emiru se to svidjelo.
“Vodite ga, a ostali idite, slobodni ste“, reče vladar i oslobodi ulemu i alime.
Okrenuo se svojim slugama:
- “Odgovor koji sam tražio, dobio sam od ovog Iudaka. Dobro ga nagradite!“
Emir je ostao sjediti i duboko uzdahnuvši stao razmišljati:
- “Ja sam od Allaha postavljen kao posljedica vašeg stanja. Kada ste vi adil i ja sam, a kada ste zalim i ja bivam takav.
Loša djela, zulum iii pravednost potražite kod sebe, a ne kod mene.“
Vaša pravednost se oslikava kod emira, vaš zulum također izađe na vidjelo kod emira.
To je pravilo. Pejgamber, a.s., kaže:
- "Kakav bude vaš hal (stanje) takva će vam biti i uprava... Allah, dž.š., poručuje:
- "Promijenite se i ja ću učiniti promjene, popravite se i Ja ću učiniti ispravke. Ako nastavite biti iskvareni, učiniću da nad vama bude neko kao što ste vi".
Kad su se okupili, on ih je upitao:
- “Jesam li ja adil (pravedan) ili sam zalim (nasilnik, zulumćar)?“
- “Aman, aman, emiru, svakako da ste adil...“
Pošto je dobio ovakav odgovor, vladar je pozvao džellata naredivši mu:
“Odsjeci im glave!“
Narednog dana je pozvao drugu grupu i postavio im isto pitanje:
- “Jesam Ii ja adil ili sam zalim?“
- “O emire, ti nisi ni blizu pravde. Ko bi bio veći zalim od onoga ko kaže da si ti adil?“, rekoše, ali i njima glave bijahu odsječene.
Nakon što je odsjekao glave onih koji rekoše da je pravedan i onih što ga nazvaše zulumćarom, vladar odluči da pozove ulemu te zemlje i neke alime i vidi kakav će biti njihov odgovor na isto pitanje. Na putu ka vladaru priđe im jedan ludak pitajući gdje idu. Insistirao je da krene sa njima, ali su ga oni odbijali.
Na koncu jedna vrlo ugledna ličnost stade nagovarati svoje saputnike:
- “Pustite ga nek pođe, možda nam ga Allah, dž.š., šalje.“ Pristali su.
No, tokom putovanja ludak reče ljutito:
- “Stanite, postavljam uvjet! Kad emir postavi pitanje niko od vas se ne smije miješati, ja ću mu odgovoriti.“
Ulema se iznenadi ali ipak pristade, jer kod ovog vladara svakako ne vrijede nikakve riječi. No, i pored toga ipak su se pribojavaIi:
- “Ako on bude govorio ne samo da će nam glave odsjeći, nego će nam i kožu rasporiti.“
Kad stigoše kod emira on upita:
- “Ko je ovo?“, a ludak uzrujano reče:
- “Tišina! Njih ništa ne pitaj, već mene!“
Vladar pristade i upita:
- “Neki insani vele da sam adil, a neki da sam zalim, šta ti kažeš?“
Ludak se počeo smijati. To prilično iznervira vladara, pa ljutito i drskim tonom ponovi svoje pitanje. Ludak se uozbilji, pa reče:
- “O vladaru, ti nisi ni adil, a ni zalim, ti si Allahova kazna za našu lošu situaciju.“
Emiru se to svidjelo.
“Vodite ga, a ostali idite, slobodni ste“, reče vladar i oslobodi ulemu i alime.
Okrenuo se svojim slugama:
- “Odgovor koji sam tražio, dobio sam od ovog Iudaka. Dobro ga nagradite!“
Emir je ostao sjediti i duboko uzdahnuvši stao razmišljati:
- “Ja sam od Allaha postavljen kao posljedica vašeg stanja. Kada ste vi adil i ja sam, a kada ste zalim i ja bivam takav.
Loša djela, zulum iii pravednost potražite kod sebe, a ne kod mene.“
Vaša pravednost se oslikava kod emira, vaš zulum također izađe na vidjelo kod emira.
To je pravilo. Pejgamber, a.s., kaže:
- "Kakav bude vaš hal (stanje) takva će vam biti i uprava... Allah, dž.š., poručuje:
- "Promijenite se i ja ću učiniti promjene, popravite se i Ja ću učiniti ispravke. Ako nastavite biti iskvareni, učiniću da nad vama bude neko kao što ste vi".
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 4:28 am
Pijesak i kamen
Jednom su dva prijatelja hodala pustinjom.
Tokom putovanja nešto se posvađaše te jedan prijatelj i ošamari drugoga.
Ovoga to zabolje, no, ne reče ništa, uze štap i napisa u pijesku:
- “Danas me je moj prijatelj udario!”
Nastaviše kretati se te dospješe do neke oaze u kojoj se odlučiše okupati. Onaj prijatelj koji dobi šamar, zape u blatu i poče polahko tonuti u vodu i gušiti se. Ali, spasi ga njegov prijatelj.
Nakon što dođe sebi, zapisa na kamen:
- “Danas me je moj prijatelj spasio!”
Ovaj drugi, koji ga prethodno udari a sada spasi, iznenađeno upita:
- “Nakon što te udarih, pisao si po pjesku, a sada, nakon što te spasih, pišeš po kamenu – šta to znači?”
Prijatelj mu odgovori:
- “Kada nas neko povrijedi, sjećanje na to trebamo zapisati na pijesku da bi vjetar oprosta mogao taj tren izbrisati. Međutim, kada nam neko učini kakvo dobro, sjećanje na to moramo ugravirati u kamen, stijenu, kako taj događaj nikada ne bi bio zaboravljen.”
Valja nam naučiti bol zapisivati u pijesku a lijepe stvari otiskivati na kamen!
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Re: Poučne Islamske priče
Iljhan Fri Jan 08, 2010 12:16 pm
~*~ Allah sve zna ~*~
Hasan je imao tri sina: Faruka, Abdulaha i Kasima. Mnogo ih je volio.
Zelio je da postanu dobri muslimani. Hasan je i sam bio dobar musliman. Koliko god je mogao, pokoravao se svim Bozijim naredbama.
Jednoga dana htio je provjeriti svoje sinove. Svakom od njih dao je nekoliko slatkisa i rekao:
- "Pojedite ih na takvom mjestu gdje ste sigurnida vas niko ne moze vidjeti. Kad to ucinite dodjite kod mene."
- Faruk uze slatkise i ode u svoju sobu. Za sobom zatvori vrata i pojede slatkise misleci da ga tamo niko nije mogao vidjeti.
- Abdulah ode u podrum. Bio je siguran da tamo nema nikoga. Pojeo je slatkise u mracnom podrumu.
- Kasim je razmisljao gdje bi mogao pojesti slatkise, a da ga niko ne vidi. Nije mu padalo na pamet ni jedno takvo mjesto. Svaki put kad bi pomislio na neko mjesto sjetio bi se da ga Allah vidi, i zato nije pojeo slatkise.
Faruk i Abdulah vratili su se ocu i ispricali mu kako su postupili. Potom je dosao Kasim i vratio slatkise svome ocu govoreci:
- "Ne postoji mjesto koje je skriveno od allaha, tako da ja nisam pojeo slatkise."
Hasan je bio odusevljen Kasimom. Rekao je Faruku i Abdulahu da nauce lekciju od svoga brata Kasima i dodao:
- "Moji dragi sinovi, nikad ne zaboravite da Allah zna sve, i da vidi sve. On je uvijek s nama. Stoga mi ne bismo trebali ciniti nista ruzno, cak ni u tajnosti."
Zelio je da postanu dobri muslimani. Hasan je i sam bio dobar musliman. Koliko god je mogao, pokoravao se svim Bozijim naredbama.
Jednoga dana htio je provjeriti svoje sinove. Svakom od njih dao je nekoliko slatkisa i rekao:
- "Pojedite ih na takvom mjestu gdje ste sigurnida vas niko ne moze vidjeti. Kad to ucinite dodjite kod mene."
- Faruk uze slatkise i ode u svoju sobu. Za sobom zatvori vrata i pojede slatkise misleci da ga tamo niko nije mogao vidjeti.
- Abdulah ode u podrum. Bio je siguran da tamo nema nikoga. Pojeo je slatkise u mracnom podrumu.
- Kasim je razmisljao gdje bi mogao pojesti slatkise, a da ga niko ne vidi. Nije mu padalo na pamet ni jedno takvo mjesto. Svaki put kad bi pomislio na neko mjesto sjetio bi se da ga Allah vidi, i zato nije pojeo slatkise.
Faruk i Abdulah vratili su se ocu i ispricali mu kako su postupili. Potom je dosao Kasim i vratio slatkise svome ocu govoreci:
- "Ne postoji mjesto koje je skriveno od allaha, tako da ja nisam pojeo slatkise."
Hasan je bio odusevljen Kasimom. Rekao je Faruku i Abdulahu da nauce lekciju od svoga brata Kasima i dodao:
- "Moji dragi sinovi, nikad ne zaboravite da Allah zna sve, i da vidi sve. On je uvijek s nama. Stoga mi ne bismo trebali ciniti nista ruzno, cak ni u tajnosti."
Iljhan- Administrator
- Broj komentara : 748
Pohvale : 13
Join date : 2009-03-02
Age : 39
Stranica 1/3 • 1, 2, 3
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu