Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

**Iljhan** Mon Jan 11, 2010 4:52 pm

Odlepršao u Džennet

U ovom dvorcu što se dunjaluk zove, još od vremena Adema, a.s., ne bi viđeno nešto ovako…
Iz ove bašče stasaše mnoge ljepote… Iz ove zemlje nikoše lijepi fidani… Ali, ovakav ne bi viđen…

Jednog dana čovjek po imenu Esved krenu iz predjela Abisinije I stiže u Medinu… Abisinac lica crnog poput ćumura, odmah stade pred Resulullaha, s.a.v.s. Bilo je očigledno, u njegovoj duši gorio je ašk… Usmjerio je pogled u Resulullahovo mubarek lice koje je sve strane obasipao nurom…
Gledao ga je i gledao… Nakon nekog vremena stidljivo upita:
- "Allahov Poslaniče, nešto ću da te pitam. Da li mi dozvoljavaš?

Rahmet Pejgamber, s.a.v.s., mu dozvoli, a Esved, r.a., zadrhta poput ružine grančice i upita:
- "Allahov Poslaniče! Ti si u pitanju poslanstva i u pitanju boje i izgleda najveći od insana. Cio narod ovog svijeta tvoj je rob... Ti si prvak na oba svijeta… Ako ja kao ti učinim iman I krenem da radim dobra djela, da li mogu biti zajedno sa tobom u Džennetu"?

Allahov Poslanik, s.a.v.s., svojim dubokim očima pogleda crnog ashaba I reče:
- "Kunem se Allahom što mi dušu u ruci kudreta drži, u Džennetu bjelina crnca vidjet će se sa udaljenosti od hiljadu godina!
Uplakanog Esveda zahvati uzbuđenje, stropošta se na tlo I ispusti svoju čistu dušu…"

**Iljhan** Mon Jan 11, 2010 5:09 pm

Mladićevo obraćanje iz kabura

U vrijeme hazreti Omera, radijallahu anhu, živio je mladić koji je bio veoma bogobojazan i koji je bio stalni posjetilac mesdžida…
Baš kao da je bio džamijska ptica, posjedovao je blistavi iman i slatko lice…
Vođa mu’mina mu se puno puta čudio... Ovaj lijepi i blagi mladić imao je starog oca kojem bi odlazio nakon jacije-namaza.
No, kako god bilo, put do kuće prolazio je pored žene čije ime se spominjalo po lošim stvarima…
Žena lošeg morala stavila je sebi u zadatak da ga izbezumi, da ga spotakne i da ga u propast gurne. Jer mladić je, poput zvijezde danice, svojom svjetloscu ulivao smutnju u njeno srce.
Jednog dana žena izađe na put i ponudi mu se:
- "Hej, mladiću, zar ne zeliš biti sa mnom"?

Mladić ne prihvati ovu njenu prljavu ponudu i nastavi svojim putem... Ali, put mu je uvijek tuda prolazio... I ta žena, fitna nad fitnama, postavila je mrežu od vatre i čekala...
Opet se jedno veče vraćao kući. Kad šta da vidi, opet se ona ista žena nalazila na putu. Govorila je:
- "Dodji, dođi da ti priredim nezaboravnu noć"!

Mladić na trenutak zaboravi sve i krenu za tom nesretnicom. Kada stigoše do kuće, žena udje unutra. Mladić je bio iz nje, i baš kada je ulazio, u mozak mu udariše Božanske munje. Sjetio se svoga Gospodara, zastidio se i uplašio i sa jezika prosuo slijedeći ajet:
- “Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dodju sebi!” (A’raf, 201)

Onesvijestio se i pao na zemlju…
Uplašio se svoga Gospodara, vratio se sa ivice ponora i izgubio svijest. Ispustivši plijen iz ruke, žena, sa dušom zvijeri, ostade sva u čuđenju… Obratila se sluškinji:
- "Ženo, dodji da izbacimo ovog beskorisnog mladića"!

Tako onesviješćenog odvukoše ga do kapije njegove kuće. Počeše lupati dok iz kuće ne dodje starčev glas:
- "Ko je to, sta želite"?

Odgovoriše:
- "Doveli smo ti sina, otvori kapiju"!

Nakon toga izgubiše se sa vidjela...Ostarjeli otac jedva stize do kapije. Kada je ugledao svoga sina kako poput mrtvaca leži, vrisnu od bola:
- "Komšije, požurite"!

Oni koji čuše njegov vrisak odmah dotrčaše i uniješe mladića unutra. Međutim, on još nije dolazio k sebi...
Nakon dužeg vremena mladić polahko otvori oči. Otac ga radosno upita:
- "Sine moj, šta se desilo"?

Sinovljeve usne se polahko pomjeriše:
- "Ništa mi nije"!

Stari otac je treperio kao ranjeni srndać:
- "Reci mi, u ime Allaha, kakvo je ovo stanje"?

Mladić detalj po detalj objasni šta mu se desilo.Otac reče:
- "O, sine moj, svijećo dzennetska, koji ajet si proučio"?

On ponovo prouči isti ajet i opet se onesvijesti. Ali, ovoga puta je zaista otišao sa dunjaluka…
Duša mu je poput ptice odletjela, odlepršala Milostivom…
Starčeve oči su poput oblaka prosipale suze… No, plač nije mogao povratiti onog što odlazi… Odmah su mladića dijamantske duše okupali i u večernjim sahatima položili u kabur. Kada je svanulo, vijest o ovom dogadjaju stiže do vodje mu’mina, Omera, radijallahu anhu.
Slavni halifa Allahovog Polsanika je otišao starcu i upitao ga:
- "O, dobri čovječe, zašto me nisi obavijestio"?

Starac je oborio glavu:
- "Vođo mu’mina, bilo je kasno, zato te nisam mogao obavijestiti".
- "Ako je tako, odvedi me njegovom kaburu"!
- "U redu, Vodjo mu’mina"!

Starac krenu naprijed, a Reis islamske drzave za njim... Nakon izvjesnog vremena stigoše na groblje i pronadjoše mladićev mezar.
Omer, r.a., se obrati merhumu:
- "O, mladiću slatke naravi! “A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao biće dva perivoja” (Rahman, 46)

Na čuđenje prisutnih, mladić iz kabura reče Vođi mu’mina:
- "O, Omere, moj Gospodar mi ih je u Dzennetu dva puta dao"! {Tefsir Ibn-i Kesir: 2/279}

**Iljhan** Mon Jan 11, 2010 5:17 pm

(uzvišeni) SAN

Tabiin Abdullah ibn Zejd, radijallahu anhu, prenosi:
Krenuo sam na put sa namjerom da posjetim Allahovu kuću Ka’bu. Na putu sam sreo jednog čovjeka koji mi reče:
- Putniče, hoćeš li da ti budem saputnik?

Kada ga upitah:
- Gdje putuješ?

On mi reče:
- U Mekku!
- Pristadoh...

Tako krenusmo na put. Medjutim, čovjek je bio u jednom sasvim neobičanom stanju, na svaki korak izgovarao je salavat. Kada bi spomenuo Resulullahovo ime, poletio bi kao ptica... Zainteresovah se pa ga upitah:
- "O, dobri čovječe! Bez sumnje, donošenje salavata je veoma lijepo i faziletli djelo. Međutim, zašto ga učiš u tolikom brojju"?

Odjednom mu se oči napuniše suzama... Pogledao me je i riječ po riječ objasnio:
- Jednom davno, baš kao sada sa tobom, išao sam sa ocem na hadž... To je bio moj prvi hadž, pa su mi želja i uzbuđenje bili beskrajni... Bili smo veoma blizu Mekke i jedno veče zanoćismo u jednoj dolini. Malo kasnije prepustismo sebe rukama sna... U san mi dođe jedan čovjek i reče: ''O, ti koji spavaš, ustani!... Allah ti je usmrtio oca i lice mu pocrnilo!''
Sav uzbuđen trgnuo sam se iz sna i kao strijela skočio na noge. Odmah sam otkrio lice moga oca koji je spavao. Kad šta da vidim, otac je zaista bio mrtav... A i lice mu je bilo svo crno, i to toliko crno da mi se koža naježi... Šta sam morao raditi tada? Sjeo sam i zaplakao, jer odjednom me je zadesilo nekoliko nesreća. Bio sam sam na putu, otac mi je umro i lice mu je postalo zastrašujuće... Kome sam ga mogao pokazati ovakvog...? Opet sam bespomoćno plakao.
Ne mogu znati koliko dugo sam prolivao suze jer sam ponovo zaspao i ponovo sanjao san. U san su mi došle četiri osobe čija lica su bila crna i koje su u rukama nosile gvozdene stubove. Stali su nad glavom moga oca. Baš u tom trenutku pojavio se jedan čovjek , svijetla lica, ogrnut zelenom odjećom. Odjeća na njemu je bila toliko lijepa, da je zaslijepljivala oči.

Prišao je ocu, i onoj četverici sa crnim licima rekao:
- ''Hajde, udaljite se odavde!''
Strašni ljudi se odmah izgubiše sa vidjela. Mubarek osoba sa zelenom odjećom otvori lice moga oca, pomilova ga rukama, a zatim se okrenu ka meni i reče:
- ''O, mladiću, budi radostan! Lice tvoga oca je pobijelilo!''

Zaista je crno lice moga oca postalo bijelo kao snijeg. Kao ranjena srna zadrhtah i rekoh:
- ''Neka su mi i majka i otac žrtve tebi, a ko si ti?''

Slatko se nasmiješio i rekao mi:
- ''Ja sam Allahov poslanik Muhammed!... Otac ti je bio griješnik, ali dok je bio u životu, donosio mi je mnogo salavata!'' I odjednom je nestao... Radostan, probudio sam se iz sna i odmah otkrio oca...

To crno i strašno lice sada je bilo bjelje od snijega, ljupkije od cvijeta...
Eto, od toga dana ja svake godine obavljam hadž, i ne izostavljam salavat iz svakog mog daha...

**Iljhan** Mon Jan 11, 2010 5:38 pm

Iblisovi odgovori

Vehb b. Muhebbih, radijallahu anhu, prenosi:

Milostivi Allah je naredio Iblisu:
- "Idi mom Poslaniku i reci da ćeš istinito odgovarati na sve što te bude pitao"!

Nakon ovoga prokleti šejtan dodje kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
U ruci je držao iedan štap gvozdenog vrha, a on sam bio je u liku starca...
Milost svjetovima, Dženab-i Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, ga je upitao:
- "Ko si ti"?

Starac odvratnog lica odgovori:
-Ja sam Iblis!
- "Zašto si došao"?
- "Poslao me je tvoj Gospodar. Naredio mi je da ti ispravno odgvorim na sve ono što me pitaš…"

Nije vidjeno da je šejtan posijao ikakvo zrno dobra, ali, kako god bilo, ovog puta će na svako pitanje odgovoriti istinito.
Tako mu je bilo naredjeno…

Prvak univerzuma, s.a.v.s., upita:
- "O,prokletniče, koliko imaš neprijatelja u mom ummetu"?

Šejtan izbroja jednog po jednog i bez ustručavanja reče:
- "Petnaest"!

Allahov časni Poslanik, s.a.v.s., se zainteresova:
- "Reci, ko su oni"?

Iblis naredja:
1. Prvi si ti, o Allahov Poslaniče!

Imao je snage da, naspram Dženab-i Mustafe, sallallahu alejhi ve sellem, naspram uzroka stvaranju svjetova, kaže nešto ovako!…
Da, ali taj prokletnik je iskonski neprijatelj Ademovim sinovima!

Nastavio je:
2. Zatim, pravedan vladar, dakle pravedni vodja države,
3. Skroman bogataš,
4. Trgovac koji istinu govori,
5. Učenjak koji se mnogo boji Allaha,
6. vjernik koji savjetuje,
7. Musliman koji posjeduje merhametli srce,
8. Pokajnik koji ustrajava na svom pokajanju,
9. Osoba koja se čuva harama,
10. Vjernik koji se lijepo ophodi prema ljudima,
11. Vjernik koji je od koristi ljudima,
12. Hafiz koji uvijek uči Kur’an i ophodi se po njemu,
13. Osoba koja u noći ustaje i klanja namaz dok ostali insani spavaju...
14. ...
15. ...

Eto, to su moji neprijatelji unutar tvoga ummeta!

Dženab-i Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, opet upita:
- "Ko su ti prijatelji i pomagači iz mog ummeta"?

Šejtan kaza ovako:
- Ima ih deset grupa, Allahov Poslaniče!
- "A ko su oni"?

1. Okrutan vladar,
2. Oholi bogataš,
3. Lažljivi trgovac,
4. Pijanica,
5. Žene koje pjevaju pjesme,
6. Osoba koja čini zinaluk,
7. Oni koji jedu imetak jetima,
8. Oni koji napuste namaz ili oni koji su nemarni prema namazu,
9. Oni koji ne daju zekat ili oni koji sprečavaju njegovo davanje, i još
10. Oni čija je žudnja dugoročna…

Eto, ovo su moji prijatelji iz tvog ummeta!

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 1:38 am

Koji su imanski šarti?

Medju lijepim postupcima Haruna Rešida bio je i taj da se puno puta prerusavao u obicnog gradjanina i tako odlazio medju narod i gledao sta i kako se radi. Postavljao bi im pitanja i primao odovore…
Opet se jednog dana pomijesao medju ljude. Niko nije primjetio da je rijec o halifi…

Koracajuci snaznim koracima, usao je u jedan sokak.Prisao je jednom djetetu koje dse igralo i upitao ga:
- O, lijepo dijete! Koliko ima imanskih sartova?

Dijete ga pogleda crnim ocima i rece:
- O, amidza, zar je mu’min onaj koji ih ne zna? A, zapravo, ja sam musliman!

Harun Resid ga pomilova po mekanoj kosi:
- Cestitam ti, mali! Da li znas islamske sartove?

Ovog puta dijete odgovri strogim glasom:
- Sta to govoris? Naravno da znam!
- Onda mi ih nabroj, da vidim!
- Namaz, post, zekjat, hadz, svjedocenje Sehadeta...
- Tvoji odgovori su mi se svidjeli zato uzmi ova dva zlatnika, stavi ih u dzep, mozda ce ti zatrebati za nesto.

A ovo dijete je zaista bilo izuzetno. Umjesto da pruzi ruku i da uzme zlatnike, on je odmace i rece:
- Ne mogu ih uzeti jer ih nisam zasluzio!

Slavni Halifa se zacudi:
- Zasto ne mozes uzeti? Ja ti ih poklanjam!

Dijete opet zacvrkuta kao ptica:
- Ne mogu uzeti jer ce me otac pitati odakle mi. Prebit ce me zato sto sam uzeo novac od nepoznate osobe!
- O, slatko dijete! Ali, ja nisam bilo ko!
- A ko si?
- Ja sam halifa muslimana, Harun Resid!
- E tek ih sada ne mogu uzeti, o, Vodjo mu’mina!
- Zbunjujes me, zasto?
- Zbog ovoga, molit su lijepo: Moj otac ce reci: ‘’Da ti je Halifa dao novac, zar bi ti dao samo dva zlatnika? Sigurno si to uzeo od nekog cicije’’, i opet bi me istukao!

Harun Resid se slatko nasmija…Djecakove rijeci zadovoljile su mu dusu…Ovog puta dade mu dvije kese zlatnika i rece:
- Hajde, lijepo dijete, prihvati ovaj moj poklon i uvjeri se da nisam cicija!

Djecakove oci zaiskrise:
- Eto, sada je uredu!

Harun resid se zadovoljan odvoji od ovog mjesta i predje u drugi sokak. Na jednom cosku sjedio je jedan starac za trosnim stolom i popravljao cipele.
Odmah je krenuo ka njemu i upitao ga:
- Oce, koliko ima imanskih sartova?

Iznenadno pitanje zbudni starca. Podize uvehle oci i rece:
- O, strance, pitas me nesto sto nisam shvatio!

Od prijasnjeg Halifinog zadovoljstva ne ostade ni trag. Zagrmi kao nebesa:
- Dobro, a koji su islamski sartovi?

Starac duboko udahnu pa rece:
- Kako si ti nerazuman covjek, ne znam nista o tom pitanju! Hajde, odlazi!

Harun resid izgubi strpljenje i odmah pozva jednog od njegovih cuvara:
- Istuci ovog covjeka! Jer on je svoj zivot potrosio u prazno!

Cuvar poput sokola uhvati starca za jaku i istrese ga poput prazne vrece, starcev krik otegnu se po sokacima…
Vrisak stize i do usiju malopredjasnjeg djecaka.Dosao je trceci i viknuo:
- O, Vodjo mu’mina! Uzmi svoje pare! ...I kese pune zlatnika baci ispred Halife. Harun Resid ga je zacudjeno gledao:
- Sta se desava, dijete moje?

Djecak je kao lav ispravio glavu i rekao:
- O, Vodjo mu’mina! Jesi li mi ovu kesu dao da bi mi oca isprebijao? Starac kojeg je istukao cuvar je moj otac!

Harun sa zaljenjem klimnu glavom:
- Ah, sta mi se desi? Dakle, taj starac je tvoj otac?
- Da!
- Ali on mi nije odgovorio na moja pitanja...Kako moze biti da covjek u ovim godinama ne zna ove stvari?
- Ne, o, Vodjo mu’mina!... Moj otac nije za to kriv. Da je on kriv, ja ne bih mogao odgovoriti na pitanja koja si mi postavio. On me je, kao otac, odgojio i u potpunosti izvrsio svoju duznost. Nazalost, njegov otac je u pitanju odogoja moga oca ispoljio neznanje…Ako je neko kriv, onda je to moj djed…Ako , pak, njega zelis istuci, on je u ovom mezarju opasanom zidinama. Ako ti snaga dostize, idi pa ga kazni. U suprotnom, ostavi mi oca na miru!

Naspram ovih mudrih rijeci slavni abasijski halifa se nasmijesi:
- O, mladunce moje, o, ti dzennetska svjetiljko! Zaista te je tvoj otac odogojio i ispunio svoju obavezu. Nazalost, nemam snage da kaznim tvoga djeda!

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 1:49 am

Teoba

Jednog dana Allahov Poslanik, s.a.v.s., je Ispričao svojim ashabima:
- U narodima prije vas živeo je jedan čovjek koji je ubio devedeset i devet osoba. Bio je to jedan nemilosrdni ubica.
Jednom je izašao iz kuće i počeo se raspitivati:
- ’’Ko je najveći učenjak na svijetu?’’

Rekoše mu:
- “Idi tom i tom!’’

Ubica odmah ode tom svješteniku i reče:
- ’’O svješteniče! Ubio sam devedeset i devet ljudi, hoće li moje pokajanje biti primljeno?’’

Ovaj mu odgovori:
- ’’Neće, tvoja teoba neće biti primljena, jer si ti neko ko je od glave do pete uprljan krvlju.’’

Čovjek se naljuti, isuka maz i za tren odrubi glavu svješteniku… Sa ovim, broj ubijenih popeo se na stotinu. No, kako god bilo, on nije izgubio nadu… Put kojim je išao bio je užasan, želeo se pokajati I izbaviti se iz tog mora krvi.
Krenuo je na put raspitujući se:
- ’’Ko je najbolji učenjak medju ljudima?’’ ... Otići će njemu, pitat će ga za pravila uz pomoć kojih će se očistiti od ove fleke.

Preporučiše mu jednu osobu:
- ’’Idi njemu, možda ćeš pronaći neko rješenje.’’

Najzad stigao je kod učenjaka. Upitao ga je:
- ’’O. ti koji znaš, ubio sam stotinu ljudi. Ako učinim teobu, hoće li biti primljena?’’

Alim mu dade sledeći odgovor:
- ’’Da!... Ko može biti prepreka izmedju tebe i tvoga pokajanja? Otići ćeš na to i to mjesto, tamo žive ljudi koji su zauzeti ibadetom Allahu. Zajedno sa njima obavljaj ibadet… Ni slučajno se ne vraćaj u svoj zavičaj; uistinu, to je loše mjesto!’’

Nakon toga opet je krenuo na put. Koračao je dok mu je tijelom gorela vatra pokajanja. Nažalost, kada je stigao na pola puta zadesila ga je smrt.
Meleci rahmeta i azaba odmah se pojavise nad njegovom glavom. Raspravljali su o ovom čovjeku.
Meleci rahmeta su govorili:
- ’’Ovaj čovjek se iskreno pokajao i došao ovdje. Njegov zivot nije potrajao pa da učini još neka dobra djela.’’

Meleci azaba su govorili sledeće:
- ’’Ne, ovaj čovjek nije učinio nikakvo dobro… Zivot mu je prošao u prolivanju krvi!’’

Tada im Milostivi Allah posla jednog drugog meleka koji medju njih dodje u ljudskom liku.
Odrediše ga za sudiju i on reše: ’’Izmjerite razdaljinu prema obema stranama! Kojoj strani bude blizi, on njoj i pripada!’’

Kada izmjeriše, vidješe da je čovjek blizi mjestu prema kome bijaše pošao. Zbog toga su ga uzeli meleci rahmeta...

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 1:52 am

Zašto plačeš?

Jednog dana Hasanu Basriju dodje neki čovjek i , drhteći poput ptice slomljenoga krila, reče:
- O, čovječe kojeg slijede na putu vjere! Imam jednu kcer koja je zbog danonocnog plača oslijepila. Šta da radim?

Šejh se zabrinu i reče:
- Odvedi me njoj!

Čovjek ga uze I odvede, pa kad stigose kući, zatekoše djevojku kako, sva u ašku, vrelim suzama natapa zemlju. Hasan Basri je ljubazno upita:
- O, djevojko! Zašto plačeš? Izgubila si oči, reci nam brigu , pa da ti budemo lijek!

Tanke usne djevojke se u luku zategoše I ona reče:
- Dva su razloga zbog čega sam plačući oslijepila: Ako će ovo oko sutra moći vidjeti Gospodarevu ljepotu, neka je onda hiljadu očiju zrtva tome! Moje oči onda nemaju nikakvu vrijednost. Kao drugo: Ako ove oči nisu dostojne gledanja voljenog Gospodara, zašto onda da ih nosim u glavi? Onda je mnogo bolje da takvo oko ostane slijepo!

Kada ču ove riječi, vleikog šejha obuze groznica:
- Ah, ah! Mi dodjosmo ovdje u svojstvu savjetovdavca i liječnika, kad ono istinski liječnik bijaše ovdje... Onaj koji želi svjetlost svojoj duši neka dodje ovdje!

Da, na kojem god mjestu iz oblaka milosti padne milost, tu se pojavi zelenilo. Koje god oko zaplače radi Allaha, ono dostiže sreću… Sve dok oblak ne zaplače, kako ce se cvijet nasmijati?

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 1:56 am

I ovo je zbog starosti

Jednog dana neki starac dodje doktoru i rece:
-O, ti koji znas, mozak mi je umoran, pamet mi nije na mjestu!

Doktor mu rece:
-Ta slabost pamcenja je zbog starosti. Kada drvo ostari , u korijen mu crvi ulaze.

Starac opet rece:
-I oci mi se zamracuju!

Doktor se nasmija i rece:
-Stari starac, to je od starosti!

Stari covjek je svoje brige nabrojao jednu po jednu:
-Ledja me strasno bole!

Doktor je ponavljao istu stvar:
-O, slabi starce, to je od starosti!

-Sta god pojedem, ne mogu svariti, zbog cega je tako?
-Slabost zeluca je od starosti!

-Mucim se kada disem.
-Da, otezano disanje je zbog starosti.Kada ostari kod covjeka se jave dvije stotine bolesti!

Starac se veoma naljuti na ove doktorove rijeci pa rece:
-Glupane jedan, zar samo to znas da kazes, zar si od cijelog doktorluka samo to naucio? Zar ne znas da je Allah svakoj brizi dao lijeka?

Doktor svojim dubokim ocima pogleda uvehle oci starca i rece:
-O, starce! I ta ljutnja i ta zestina su od starosti! Tacno je, Allah je svakoj bolesti dao lijeka osim za starost i smrt!...

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 2:12 am

Bismilla jača i od vatre

Jednog dana u Bagdadu, gradu nauke i znanja, izbi požar. Vatrena stihija odnese mnogo života.
U medjuvremenu, dvoje hrišćanske djece popeše se na krov jednog dućana i počeše vikati:
-Upomoć!... Neka nas neko spasi!

A ko je smio da se baci u plamenu bujicu?... Vatra je prekrila djecu. Njohov vlasnik viknu :
-Ko spasi ovu djecu dat ću mu deset hiljada zlatnika!

Zlato je lijepo, ali je duša od svega sladja. Niko nije smogao hrabrosti da s ebaci u vatru.
Odjednom se pojavi Ebu Husejn Nuri. Kada ugleda strašan prizor, spomenu Bismillu, baci se u plamen i spasi djecu.

Vlasnik djece ponudi Ebu Husejnu Nuriju zlato:
-O, dobri čovječe, ovo zlato je tvoje!

Allahov iskreni rob mu dade slijedeći odgovor:
-Uzmi ovo i zahvali svome Gospodaru. Ova deredža mi je data zbog toga što ni od koga nisam uzeo ništa!

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 2:15 am

Oče, ponovo klanjaj namaz

Jedan vrižni čovjek izgubio nekakvu vreću I nikako nije mogao da prestane misliti na nju…
Nije ostalo mjesta na kojem je nije tražio. Ali, od vreće ni traga ni glasa...
Taj čovjek imao je veoma dobrog i pametnog sina. Baš kao što je mjesec u noći pokazivao put karavanama, isto tako je i ovo dijete bila jedna svjetlost koja je pokazivala put...

Jednog dana čovjek je klanjao namaz. Kada ga je završio, odjednom se obrati sinu:
-Sine moj!...Sada sam se sjetio mjesta na kojem sam ostavio vreću! Idi tamo i donesi mi je!

Ovo neznanje oca veoma začudi dijete:
-O, oče, ponovo klanjaj namaz, jer ti nisi klanjao već si tražio vreću!... Od takvog namaza niko nema koristi!

Tokom namaz, svoje misli moramo skoncentrisat prema Uzvišenom Allahu dž.š., jer namaz je neposredan razgovor sa Milostivim !!!

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 2:17 am

Toga dana nisam imao abdest

Jedan od sultan-Mahmudovih vezira imao je sina po imenu Muhammed.
Ovaj uljudni i odgojeni mladic odabljao je pisarske poslove na dvoru. Kada bi mu nesto trebalo, sultan-Mahmud bi mu govorio:
-O, Muhammede, obavi ovaj posao!

Dakle, uvijek ga je oslovljavao svojim pravim imenom…
Jendog dana ponovo ga pozva radi nekog posla, ali ovom prilikom mu se obrati drugacije:
- O, sine moga vezira!

Mladic mjesecevog lica se odmah odazva na ovaj poziv… Medjutim , srce kao da mu otrovna kandza probode:
- Da li sam ucinio kakvu gresku pa me sultan zbog toga nije oslovio imenom?

Kada se u aksam vratio kuci, objasnio je muku svom ocu veziru i rekao mu:
- Moj oce! Molim te da pitas sultana za razlog.

U jednom trenutku, kada se vezir osami sa sultanom, on ga upita:
- Zbog cega ga tako ppozva, moj sultane?

Sultan-Mahmud se kao cvijet nasmijesi I rece:
- Veziru moj, nisam htio da govorim o tome, ali reci cu da ne bih rastuzio mladica. Ime tvog sina je ime naseg cistog Pejgambera. Ja u svom zivotu nisam izgovorio ovo ime bez abdesta. Kada sam ga jucer pozvao, nisma imao abdest, zbog toga sam se postidio, pa sam mu se obratio sa “vezirov sine”. Zato , budi miran!

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 2:26 am

Poklon za tebe

Jedan mladic se spremao za dodjelu diplome. Mjesecima vec, divio se sportskom autu koji je stajao u izlogu jedne od autogaraza.
Njegov otac je bio u mogucnosti da mu priusti ovakav poklon i on je rekao ocu da je to auto sve sto bi on htio kao poklon za diplomu.

Dok se dan dodijele diplome sve vise priblizavao, mladic je budno pratio sve radnje svoga oca u nadi da ce otkriti neki znak u vezi kupovine auta.
Konacno je dosao i dan dodijele diplome. Otac ga je pozvao u svoju radnu sobu. Rekao mu je koliko je ponosan na njega, koliko je sretan sto je on njegov sin i koliko ga voli. Otac mu predade predivno upakovani paketic. Pomalo razocarano ali i znatizeljeno primi mladic pruzeni paketic i poce ga otpakivati. Pred njim se ukaza Kur’an u prelijepom koznom povezu.

Ljut, povisenim glasom obrati se ocu:
- Lezis na parama a kupio si mi Kur’an. - Sin je izasao is kuce ostavljajuci Kur’an iza sebe.

Proslo je dosta godina. U medjuvremenu sin je izrastao u uspjesnog poslovnog covjeka. Imao je fantasticnu porodicu i predivnu kucu.
Svakim danom postajao je sve vise svjestan cinjenice da je njegov otac sada vec prilicno star covjek i da bi trebalo da ga obidje.
Prije nego je uspio da ostvari svoju namjeru stize mu telegram. Telegram ga obavjesti da mu je otac umro i da je svu svoju imovinu ostavio njemu.
Morao je hitno da dodje i da sredi sve potrebne poslove u vezi kuce i imovine svoga oca.
Priblizavajuci se roditeljskoj kuci sve vise ga je obuzimala tuga i griznja savjesti. U radnoj sobi svoga oca poceo je da sredjuje najvaznjije papire.
Pogled mu pade na Kur’an u koznom povezu koji je stajao na onom istom mjestu gdje ga je i ostavio onog dana kad je diplomirao.
Sa suzama u ocima poceo je listati stranice Kur’ana zaustavljajuci se ponegdje. U tom momentu ispade kljuc iz koverte koja je bila prilijepljena na zadnju koricu Kur’ana. On podize kljuc za koji je bila zakacena kartica od autogaraze. Na kartici je stajalo ime garaze, tip auta i datum prodaje potvrdjen pecatom. To je bio datum dodijele diplome.

Koliko puta smo propustili Bozije milosti samo zato sto nisu bile upakovane na onaj nacin koji mi ocekujemo?

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 4:34 am

A gdje je Allah, Ibn Omere?

Prenosi se od Nafi'a da je rekao:
- "Jedanput je Abdullah ibn Omer pozvao svoje prijatelje, medju kojima sam bio i ja, i pripremio je gozbu izvan Medine.
Kada smo sjeli za sofru naisao je neki coban sa stadom ovaca. Ibn Omer ga je pozvao za sofru a on je odbio rekavsi da posti.
Onda je u cudu rekao:
- 'Zar u ovako dugom danu i na ovakvoj vrelini da postis? Zasto sam sebe iscrpljujes?'

Coban je odgovorio:
- 'Da koristim slobodno vrijeme i pripremam se za Dan obracuna.'

Zatim ga je ibn Omer upitao:
- 'A bi li mi prodao jednu ovcu da zakoljem? Platit cu ti koliko vrijedi, i pored toga dat cu tebi mesa da pripremis sebi za iftar.'

Na to ce coban:
- 'Ne mogu to uciniti jer ovce nisu moje.'

A Abdullah ibn Omer mu rece:
- 'To nije nikakav problem vlasnik ovaca te ne vidi, a kada te bude pitao za ovcu reci vuk je pojeo.'

Coban mu odgovori:
- 'A gdje je Allah?' (tj. zar Allah ne vidi, ako ne vidi vlasnik ovaca)

Odusevljen postupkom cobana, Abdullah ibn Omer je sve do Medine ponavljo njegove rijeci: 'A gdje je Allah?'
Zatim je pronaso vlasnika ovaca i kupio od njeg i cobana i stado, a onda je oslobodio cobana i poklonio mu stado zbog njegove iskrene vjere i postenja."

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 3:55 pm

Jedan od događaja sa Miradža.....

Razgovor Muhammeda a.s. sa Bogom dž-š- o šefaatu, zagovorništvu posljednjeg Božijeg poslanika za njegove sljedbenike...

-" ... Onda me upita: Šta tražiš od Mene"?
"Odgovorih: - Ummet"!

"Pogledaj",- "reče On, Uzvišeni", - "ispred sebe".
- "Pogledao sam i vidio veliko, beskrajno more, a u njemu jedno drvo na tom drvetu ptica i u
njezinu kljunu malo zemlje, koliko jedno zrno".

"Veličanstveni i Moćni reče":
- "More to je Moja milost, ono drvo to je dunjaluk, ptica je tvoj ummet, a ona mrva zemlje u njezinu kljunu to su grijesi tvoga ummeta. Da ona ptica
ispusti onu mrvu zemlje da li bi se to primjetilo na morskoj površini?
Nemoj brinuti za grijehe tvoga ummeta, Ja Sam Najmilostiviji. Kad oni ne bi
griješili, stvorio bih ljude koji griješe i opraštao im".

"Još dodade":
- "Tvom ummetu je jedna trećina grijeha oproštena tvojim noćašnjim dolaskom, druga trećina će im biti oproštena tvojim šefa'atom na Sudnjem danu, a treća trećina će im biti oproštena Mojom milošću i oprostom".

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 3:58 pm

~*~ Govori istinu ~*~

Govoriti istinu jako je dobra navika. Ako bismo uvijek govorili istinu, sacuvali bismo sebe od mnogih neugodnosti.
Evo jedne price o covjeku koji je cinio mnoge ruzne stvari. ali ga je njegovo obecanje da ce govoriti istinu sacuvalo.

Jedan covjek je dosao poslaniku Muhammedu, a.s. i rekao:
- "O Allahov Poslanice, ja imam mnogo losih navika. Koju od njih najprije da ostavim?"

Poslanik rece:
- "Prvo ostavi laz, i uvijek govori istinu."

Covjek je obecao da ce tako uciniti i otisao kuci.

Kada je pala noc, covjek se spremao da podje u kradju.
Ali prije nego sto je izasao iz kuce, na trenutak se sjetio obecanja koje je dao Poslaniku:
- "Ako me sutra Poslanik upita gdje sam bio, sta cu reci? Hocu li reci da sam isao krasti? Ne, ja to ne mogu. Ali ne mogu ni lagati.Ako kazem istinu, svako ce me mrziti i zvat ce me lopovom, a jos cu biti i kaznjen za kradju."
Tako je covjek odlucio da ne krade te noci, i ostavio je ovu losu naviku.

Sljedeceg dana pozelio je da pije vino, ali ka se spremao da to ucnini,pomisli:
- "Sta cu kazati Poslaniku ako me upita sta sma radio tokom dana? Ne mogu slagati, a ako kazem istinu, ljudi ce me mrziti zato sto muslimanu nije dozvoljeno da pije vino."
I on je tako odustao od namjere da pije vino.

I tako, kad god bi ovom covjeku naumpalo da ucini nesto lose, on bio se sjetio svoga obecanja da c uvijek govoriti istinu.
Jednu po jednu, on je napustio sve svoje lose navike i postao dobar musliman i jako dobar covjek.

Ako budemo uvijek govorili istinu, bit cemo dobri ljudi i dobri muslimani, koje Allah voli i pomaze. Ako Allah - nas Stvoritelj - bude zadovoljan nama, On ce nas nagraditi DZENNETOM, a to je mjesto srece i uzivanja na buducem svijetu.

OBECAJ, UVIJEK CU GOVORITI ISTINU!

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 4:01 pm

Ako istinu govori, ući će u Džennet

Čuveni ashab, Enes b.Malik, radijallahu anhu, prenosi:
Bilo nam je zabranjeno da bilo šta pitamo Allahovog Poslanika.
Zbog toga nam se veoma svidjalo da slušamo kada bi neki pametan čovjek iz pustinje došao i postavio Poslaniku pitanje...

Jednog dana dodje jedan čovjek iz pustinje, i to jedan veoma pametan čovjek. Izašao je pred Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao:
- "O, Muhammede, došao nam je tvoj izaslanik i rekao, tobože, da ti tvrdiš da te je Allah poslao kao Njegovog pejgambera. Je li to istina"?

Rahmet svjetovima, sallallahu alejhi we sellem, mu odgovori:
- "Da, istinu je rekao.Ja sam pejgamber kojeg vam je Allah poslao"!

Čovjek iz pustinje svoje tople oči uprije u Poslanika, s.a.v.s., i upita:
- "U tom slučaju, ko je tvorac nebesa"?

- "Gospodin univerzuma", - Pejgamber s.a.v.s., mu odgovori i dodade "Allah"!!!

- A ko je Zemlju stvorio?
- Allah!

- Ko je postavio ove planine i ko je stvorio sve što je na njima?
- "Allah"!!!

- Ako je tako, u ime Allahove ljubavi, u ime Onoga što je stvorio nebesa i Zemlju i sto je planine postavio, reci mi je li te Allah poslao?
- "Da, poslao me je moj Gospodar"!!!

- I još nam je tvoj izaslanik rekao da je pet vakata namaza obaveza, je li tako?
- "Istinu je rekao..."

- U ime Allaha koji te je poslao, je li ti to Allah naredio?
- "Da, On mi je naredio..."

- Tvoj izaslanik nam je obznanio i da je davanje zekjata iz naših imetaka obaveza...
- "Istinu je rekao..."

- U ime Allahove ljubavi, je li ti to Allah naredio?
- "Da"!!!

- Tvoj izaslanik nam je rekao, da je u jednom mjesecu u godini, u ramazanu, propisan post…
- "Istinu je rekao"!!!

- U ime Allahove ljubavi, Onoga koji te je poslao, je li ti to Allah naredio?
- "Da"!!!

- Tvoj izaslanik je rekao, da je propisan hadždž kraj Ka’be onima koji su u mogucnosti da ga obave ...
- "Istinu je rekao..."

Beduin je pitao, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., davao mu je odgovore. Na kraju, čovjek sav sretan reče:
- O, Allahov Poslaniče, kunem se Allahom koji te je poslao sa istinskom vjerom, ja od ovih farzova neću raditi ni više ni manje….

I zatim se odvoji od Poslanika, s.a.v.s.. Kada on ode, Nebijji Muhterem se kao cvijet nasmiješi i reče:
- Kunem se, ako je ovaj čovjek rekao istinu, sigurno će ući u Džennet! (Muslim)

Nema ni jednog čovjeka koji u pravom smislu pripada Resulullahovom ummetu, a da miran neće ući u Dzennet…

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 4:04 pm

Džennetlija

Bio je to dan u periodu nura…
Svijet se u potpunosti preobratio u Džennete sreće, jer je Počast univerzuma, sallallahu alejhi ve sellem, u toj bašči zvanoj svijet dijelio biserje istine...
Da bi došao do biserja, jedan beduin je prišao njegovoj nurli blizini i rekao:
- O, Allahov Poslaniče, pokazi mi takvo djelo, kada ga uradim, da udjem u Džennet!

Allahov voljeni Resul, sallallahu alejhi ve sellem, reče:
- Činit ćeš ibadet Allahu, ništa nećeš pripisivati za druga, ispravno ćeš klanjati farz – namaze, davat ćeš zekjat i postiti ramazan...

Kada ču ove riječi, beduin se poput grana bijele ruže zanjiha od radosti i reče:
- Kunem se Allahom u čijoj ruci kudreta je moja duša, niti ću išta više od lošega raditi, niti ću išta od navedenog izostaviti!

Kada se okrenu i ode, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče:
- Ko želi da vidi Džennetliju neka pogleda ovog čovjeka! (Muslim)

Da, one sto bez propusta izvršavaju Allahove naredbe čekaju predjeli sreće i blagostanja…

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 4:06 pm

Zar ne želiš dobro?

Prenosi Kadi Iljaz u djelu „Sifa“ od Adullaha b.Omera, radijallahu anhu:
Jednog dana bili smo zajedno sa Allahovim Poslanikom kad naidje jedan beduin pa ga Allahov Poslanik upita:
- "Gdje si posao"?

Beduin mu odgovori:
- Idem svojima!

- "Zar ne zeliš dobro"?
- Šta je to, kakvo je to dobro?
- "To je tvoje svjedočenje Allahove jednoće i da sam ja Njegov rob i Poslanik…"

Beduin pažljivo otvori oči i pogleda, a zatim reče:
- Imaš li dokaz za to? Zapravo, možeš li pokazati kakvo čudo kojim ćeš dokazati svoje poslanstvo?

Počast svjetovima, s.a.v.s., reče:
- "Idi i poselami drvo na kraju ove doline, neka dodje ovamo"!

Beduin potrča poput lišća nošenog vjetrom, i kada stiže pored drveta, prenese mu Resulullahov selam…
Drvo zaljulja lijevo-desno, naprijed-nazad, iščupa korijenje i poput insana dodje pred Resulullaha, s.a.v.s.. Tri puita zaredom izgovori Šehadet, zatim se vrati nazad, ukopa svoje korijenje u zemlju i ostade kako je i bilo…
Kada vidje ovaj izvanredan prizor, beduina zahvatiše čudjenje i strah…U zanosu i sreći reče;
-O, Allahov Poslaniče, dozvoli mi da ti učinim sedždu!

Rahmet Pejgamber, s.a.v.s., reče:
- "Ne, da je bilo dozvoljeno da čovjek učini sedždu čovjeku, naredio bih da zene čine sedždu svojim muževima…"

Beduin, kao da je čovjek nekog drugog svijeta, drhtao je poput ptica u gnijezdu:
- O, radosti svjetova, dozvoli mi da ti poljubim mubarek ruku!

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, mu je dozvolio.
Poljubio je te mubarek ruke što najljepše džennetske ruze ubiraju, na tom mjestu prepusto je dušu moru islama i počastio se muslimansim nurom…

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 4:07 pm

Žedna karavana

Jednog dana pustinjom je išla neka karavana…
Sunce na nebu i pijesak na zemlji nemilosrdno su pekli ljude.Karavana je ostala bez vode, a uslijed suše u mješinama im nije ostala ni jedna kap te dragocjene tečnosti…
Dok su se grčili u stanju u kojem nisu imali vode ni da usta pokvase, odjednom se na horizontu pojavio Rahmet Pejgamber, s.a.v.s.,
Pejgamber poslan kao spas svjetovima.
U pustinji u kojoj je kamenje kao plamen gorilo i sunce mozgove istapalo, na tom treškom i strašnom putu, ugledao je karavanu koja je izgubljeno stajala na užarenom pijesku.
Putnici su bili u bezizlaznom stanju… Deve isplazile suhe jezike, ljudi, rastureni na sve strane, ležali su po pijesku…

Kada ih ugleda. Poslanik, s.a.v.s., se sažali:
- "O, ljudi, ustanite! Neka nekoliko vas odmah potrči prema onom pješčanom brdu!… Tamo jedan crni rob u mješini nosi vodu svome vlasniku. Vi ga uhvatite i, htio on to ili ne, dovedite ga meni!

Nekoliko putnika karavne skočiše i, poput lišća kojeg vjetar nosi, otrčaše pravo prema brdu. Zaista se u podnožju nalazio jedan crnac. Napunio mješinu , uzjahao devu, nosio je vodu svome vlasniku.

Odmah su presjekli put:
- Stani!

Crnac se sledi od straha. Otvorivši svoje crne usne, upita:
- Šta se dešava, zašto mi presijecate put!

Ogovoriše mu :
- Rahmet Pejgamber te poziva da mu odmah iza ovog brda dodješ!

Oči crnog čovjeka se počeše prevrtati u dupljama:
- Ja ne poznajem takvog čovjeka, ko je on?

- To je Muhammed, čovjek lica sjajnog kao mjesečina, blage naravi i slatkih riječi!
- On je, izlgleda, opčinio jednu grupu ljudi…Neću mu prići čak ni za pola koraka!

- Dobili smo naredbu, povest ćemo te njemu!
- Ne odvodite me sa puta, ne idem sa vama!

Crnac je tako govorio, ali su ljudi iz karavane imali ruke poput lavljih kandži… Silom ga uhvatiše i počeše ga vući prema karavani.
Crni rob je vikao i zapomagao:
-Stanite, pustite me!

Najzad, dovedoše ga pred uzvišenu osobu. Resulullah, s.a.v.s., reče:
- "Napijte se vode i napunite svoje čuture u mješine"!

Putnici karavane okupiše se oko jedne jedine mješine.Svi se napiše i utoliše svoju žedj…Čak se i deve napojiše…
Nakon toga napuniše sve svoje čuture i posude za vodu, tako da i oblak na nebu bi začudjen ovom velikodušnošću i izobiljem vode koju je posjedovala ova mješina…
I crnac i narod karavane ostaše začudjeni mudžizom Allahovog Poslanika, s.a.v.s.. Ovo i nije jedna stvar zbog koje bi čovjek ostao ravnodušan, jer samo jedna mješina napojila je toliko naroda i postala mehlem izgorjelim utrobama deva…

Drhteći od sreće kao latice ruze, ljudi iz karavane rekose:
- "O, Ahmede, o, Pejgambere blage naravi, sta je ovo? Jednom malehnom mješinom zalio si vodom i ljude i hajvane!
- "O, robe!…A sada pogledaj, tvoja mješina je puna, nemoj se žaliti! Gledaj, eto, ona žubori poput Hidrovog izvora…"

Crni rob je začudjeno otvorio svoje krupne, crne oči i gledao je ovu Pejgamberovu mudžizu.
Iz svijeta u kojem nije bilo imana kao da se rodi jedno sunce. Sa očiju mu popadaše svi zastori i razlozi…Tako je počeo gledati ovu česmu gajba. Tolikim se strahom ispuni da nije mogao maknuti ni rukom ni nogom.Uzvišeni Allah mu u duši postavi jednu drhtavicu.

Najbolji čovjek univerzuma, Allahov Poslanik, s.a.v.s., izvuče ga iz tog svijeta kako bi mogao obaviti svoj posao i reče mu:
- "Dodji k sebi, o, ti koji se želiš okoristiti! Odlazi!…Nije vrijeme čudjenja… Čudjenje tek predstoji… I mubarek rukom pogladi crnčevo lice…
Lice roba, sina Abisinije, postade bijelo kao snijeg.Ličilo je na mjesec u uštapu. Prosvijetlilo kao dan, uhvatilo nur… Poslanik,s.a.v.s, doveo ga je u jedno prekrasno stanje…
Svojom ljepotom podsjećao je na Jusufa, a.s., Kao da je mjesto crnog ćumura postao dijamant,…
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
- "Hajde sada, odlazi i objasni ono sto si vidio ovdje"!

Rob se poput ptice odvoji iz predjela sreće i vjere i ispriča svima čudo koje je vidio.Jedan Poslanikov pogled, koji je trajao jedan tren, doveo ga je u stanje neprikosnovenog bisera…

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 4:09 pm

Istinu kaži zašto si došao

Bitka na Bedru okončana je pobjedom muslimana, dok su mnogi nevjernici otišli u krajeve vječitog azaba... Izjvjesno vrijeme nakon poraza Umejr b.Veheb el-Dzemhi i Safvan ibn Umejje sjedili su pored Ka’be ... Duše su im bile zahvaćene tugom. Umejr b. Vehb je bio jedan od najsvirepijih Kurejšija. Učinio je veliko zlo Allahovom Poslaniku i njegovim cijenjenim ashabima. Baš kao da je iz njegovih ruku tekla rijeka od krvi. Toliko je napredovao u zlu da je čak i sejtan bio začuđen ovakvom vrstom zuluma.

Njeogv sin Vehb b. Umejr je na Bedru bio zarobljen od strane muslimana. Sada su dva čovjeka sjedila glavu uz glavu i razgovarala. Safvan reče:
-Vallahi, od sada više ne vrijedi živjeti!

Umejr podiže svoje krvave oči ka nebesima i potrvdi njegove riječi:
-Pravo si rekao, da mi nije duga i straha da će nakon mene moja porodica nestati, otišao bih i ubio Muhammeda. Imam jedan razlog za to. Moj sin je u njihovim rukama, na nogama su mu lanci, a na vratu ular poniženja. A to je, ipak, za mene hiljadu puta gore od smrti…

Safvan b. Umejje iskoristi priliku i reče:
-Gledaj o čemu ti razmišljaš!… Ja ću uzeti na sebe tvoj dug, ja ću ga isplatiti. Što se tiče tvoje porodice. Ja ću ih gledati dok god budu živi i ništa im neću uskratiti. Ti razvedri svoje srce, idi i obračunaj se sa njim…

Umejr skoči od radosti:
-U redu! Ali neka niko ovo ne sazna!
-Nikome neću kazati!
-Ja ću otići i ubiti Muhammeda!

Umejrova odluka je bila nepokolebljiva. Otići će i ubit će Dženab- i Mustafu, to sunce oba svijeta. Odmah je donio mač, dobro ga naoštrio i zatrovao. Zatim je krenuo na put…

Dok su mu dušom sijevale munje mržnje, prošao je vreli pustinjski pijesak i najzad stigao u Medinu.
U tom trenutku je Omer, r.a., sa jednom grupom mslimana sjedio i razgovarao o Bitki na Bedru i o Allhovoj milosti i pomoci koju im je ukazao...
Baš u tom trenutku Hazret-i Omerovo oko skliznu do kapije mesdžida. Vido je mačem opasanog Umejra b.Vehba kako na kapiji mesdžida spušta svoju devu. Kao strijela skoči sa mjesta i reče:
-Ovaj Allahov neprijatelj, Umejr b.Vehb, došao je jedino radi zla. On je čovjek koji je na Bedru u našim redovima unio smutnju i koji je predvidio našu brojnost...

Sa žurbom je došao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:
-O Allahov Poslaniče, Allahov neprijatelj Umejr b.Vehb je došao opasan mačem!

Rahmet Pejgamber, s.a.v.s., naredio je:
-Omere, uvedi ga unutra!

Omer r.a., kretao se poput vjetra, vratio se, uhvatio Umejra za kaiš od mača i snažno ga drmnuo:
-Dođi, hajde…!

I ensarijama je rekao slijedece:
-Idite kod Pejgambera i sjedite tamo, čuvajte ga od ovog zlobnika! Zaista, on nije neko kome se vjeruje…!

Zatim, vukući ga za kaiš, dovede ga pred Poslanika, s.a.v.s..Kada Resulullah ,s.a.v.s., primjeti Omera kako za kaiš od mača drži Umejra, reče:
-Omere, pošalji ga!

Omer ,r.a., pusti Umejra.Poslanik,s.a.v.s., mu se obrati:
-Priđi, Umejre!

On priđe i reče:
-Neka ti je hajirli jutro!

U preiodu džahilijeta pozdravljli su se na ovaj način...Allhov voljeni i časni Resul reče:
-Umejre, Allah nam je pokonio mnogo bolji pozdrav od tvog.To je pozdrav Džennetlija...

Drhtavim usnama Umejr reče:
-Kunem se, ja tek sada čujem za to!

Muštulugdžija vječitog života, sallallahu alejhi ve sellem, svojim beskrajno dubokim očima je gledao Umejra.Upitao ga je:
-Zašto si došao ovamo, Umejre?

Umejr je lagao:
-Došao sam radi zarobljenika koji je u vašim rukama...Ophodite se lijepo prema njemu!

-A šta je sa mačem za pojasom?
-Allah ga prokleo, nije mi od nikakve koristi!

-Istinu kaži, zašto si došao?
-Radi onoga što sam ti rekao!

-Ne!..Drugi je razlog tvog dolaska...!
Umejr je šutio.

-Umejre! Ti si sjedio zajedno sa Safvanom b.Umejjom na Hidžru (mjesto na Ka’bi).

Umejr zadrhta, jer, je zaista tamo sjedio, ispoljio svoju pokvarenu namjeru, naoštrio mač i krenuo na put...
Poslanik, s.a.v.s., je nastavio da kazuje:
-Ti si govorio kako bi došao da ubiješ Muhammeda da ti nije duga i porodice. A Safvan b.Umejje je preuzeo tvoj dug i brigu o tvojoj porodici za moje ubistvo...međutim, Allah je stao među vas, i postao ti je prepreka...

Umejr je stajao sav začuđen i izbezumljen.Koprcajući se poput ranjene jarebice, poskoči naprijed i reče:
-Svjedočim da si ti Allahov Poslanik.Allahov Poslaniče, mi smo poricali vijesti koje si ti donosio sa neba. Negirali smo i vahj koji ti je dolazio...Osim mene i Safvana, niko drugi nije znao za ovo.Sada razumijem, ono što ti dolazi šalje ti Allah...Neka je hvala Allahu koji me je uputio na ovaj put, koji me je uputio na spas!

Polazeći iz Mekke, Umejr je krenuo kroz pustinje sa namjerom da ubije Allahovog Miljenika, a sada je, sav ushićen, predavao dušu islamu...
Prolivajući suze, izgovorio je Kelime-i šehadet:
-Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha.I opet svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Poslanik!

Mesdžid se u jednom trenutku ispuni zvucima tekbira. Resulullah,a.s., reče svojim ashabima:
-Podučite vašeg brata vjrei i Kur’anu i oslobodite mu njegovog zarobljenika!

Ashabi uuradiše kako im kaza Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem.Nešto kasnije Umejr reče:
-Allahov Poslaniče, ja sam do sada ratovao da bih ugasio Allahov nur...Surovo sam kažnjavao i zlostavljao nevine ljude koji su se nalazili u Allahovoj vjeri.Sada, pak, od tebe tražim sledeće:Dozvoli mi da odem u Mekku i da Mekkelije pozovem Allahu, Njegovom Poslaniku i islamu... Možda će ih Allah uputiti na spas...Ako ne prihvate, dozvoli mi da im uradim zulum kakv sam nekad uradio tvojim ashabima!

Umejr u jednom trenu pređe iz svijeta mržnje u predjele vjere.Postao je najvatreniji daija islama...
Počast svjetovima, Poslanik, a.s., mu dozvoli, i on poput ptice odleti u Mekku...

Kada je Umejr pošao da ubije Resulullaha, s.a.v.s., Safvan je narodu Mekke rekao sledece:
-Radujte se, Mekkelije! Najavljujem vam radostan događaj koji će učiniti da zaboravite dan na Bedru!

Kod svih karavana što su dolazile raspitivao se za Umejra, i nazad je došao jedan čovjek koji mu je rekao da se on počastio islamom i da je prešao u Poslanikove redove.

Safvan je poludio i sav bijesan uzviknuo:
-Kunem se, sa njim više neću pričati!

Prošavši nemolosrdne pustare Umejr je stigao u Mekku i prvo što uradi poče da poziva ljude u islam...
Mnogo njih je posredstvom njegove ruke ušlo u dvorac islama.
Bio je jedan od onih kada je Umejr tek stigao u Mekku.. Safvan je sjedio kod Ka’be na mjestu Hidžr.Umejr je odmah stao pred njega i obratio mu se.

Safvan je okrenuo lice na suprotnu stranu...Umejr mu reče:
-O, Safvane, ti si jedan od naših uglednika! Znaš li šta znači činiti ibadet kamenju i prinositi žrtvu?

Safvan je opet šutio.Umejr iznova viknu glasom koji ispuni Ka’bu:
-Je li to vjera!? Da li prisvajanje kipova za božanstva spada u znanje? Svjedočim da osim Allaha nema drugog Boga i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik!

Safvan je oborene glave šutio…
Ptica imana ne savija svoje gnijezdo na svakom drvetu…I nije insan svako ko na dvije noge stoji.Dragulj ljudskosti uzima se iz mora vjere…

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 4:14 pm

Šta mi je u dlanu?

Jednog dana pobjesneli kafir Ebu Džehl uze saku kamenja i htjede da provjeri Allahovog Poslanika, s.a.v.s..
Ovaj nevjernik crnog srca bio je ispred svih u svom dušmanluku. Nikako nije mogao preći iz svijeta mržnje u svijet vjere.
Sa šejtanskim osmjehom na licu stade pred Resulullaha, s.a.v.s., i reče:
- O, Ahmede! Šta mi je u dlanu? Brzo kaži! Kad već poseduješ nebeske tajne, ako si Pejgamber, onda kaži šta mi je skriveno u ruci!

Allahov Poslanik , s.a.v.s., mu reče:
- "Hoćeš li da ja kažem šta je to ili neka to što ti je u ruci kaže ko sam ja? Neka potvrde moj ugled, sta želiš od to dvoje"?

Ebu Džehlove oči zasijaše nadom:
- Ovo je još čudnije! Neka oni kažu ko si ti!

Dženab-i Mustafa, s.a.v.s., taj pejgamber blage naravi, reče:
- "Da, Uzvišeni Allah je kadar da učini i više od toga"!

Nakon ovoga svaki kamen u Ebu Džehlovom dlanu poče donositi Šehadet:
- Ne postoji ni jedno drugo Božanstvo dostojno ibadeta ; jedino se Jedinom i Uzvišenom Allahu robuje. Muhammed je Allahov Poslanik...

Kada ču ove riječi Ebu Džehl se zavrte kao vodenični točak. Sa mrznjom je bacio kamenje na zemlju i otišao.
Da, i kamenje ga je selamilo i Šehadet donosilo. Kako god bilo, nezahvalni insan bio je nemarniji od njih...

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 4:16 pm

Ko je ova osoba?

Imam Kastalani i Taberani prenose od Omera, r.a.:
Jednog dana Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,se nalazio na jednom mjestu zajedno sa svojim ashabima
.Jedan beduin, sa ulovljenim Zabom (Zab-jestiva životinja veća od junca) u ruci, prolazio je pored njih.
Vido je Poslanika i ljude koje je predvodio te ne mogade obuzdati znatiželju, priđe i upita:
-Ko je ova osoba? –pokazujući na Resulullaha, a.s.

Odgovoriše mu:
-To je Poslanik!

Beduin odmah dođe kod Poslanika i, pokazujući na lovinu reče:
-Kunem se Latom i Uzzaom, dok ovaj Zab ne posvjedoči tvoje poslanstvo, ja ti neću učiniti iman!
Zatim ubijenu životinju ostavi ispred Poslanika, s.a.v.s.

Pejgamber milosti, s.a.v.s., sa tom neprikosnovenom ljepotom, obrati se životinji:
-O, Zab!

Crne oči beduina začuđeno se otvoriše, očekujući ono što će se desiti.Životinja progovori kao čovjek:
-Izvoli, Allahov Poslaniče!

Allahov Poslanik, s.a.w.s., je upita:
-Kome ti činiš ibadet?

Pod začuđenim pogledima beduina i svih prisutnih, Zab reče sledeće:
-Ibadet činim Allahu, Onome čiji je Arš na nebu, a sultanat na zemlji, koji vlada morem, čija je milost u Džennetu i srdžba u Džehennemu!

-Dobro, a ja ko sam?
-Ti si poslanik Gospodara svjetova, posljednji od pejgambera, ko te prihvati, bit će izbavljen, ko ti ne povjeruje ostaje u gubitku.

Biserne riječi ove male životinje raniše beduina sred duše.U njeogovm srcu se izliježe ptić imana i on u zanosu viknu:
-Svjedočim da je Bog jedan i da si ti Njegov poslanik!

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 4:17 pm

Jelen

Jednoga dana Allahov Poslanik, s.a.v.s., je šetao jednim poljem kada mu se odjednom obrati glas jelena:
-O, Allahov Poslaniče!

Rahmet Pejgamber, s.a.v.s., mu priđe i reče:
-Šta želiš?

Jelen je bio svezan, a pored njega se nalazio lovac koji je spavao. Pokazavši mu svoje i stanje lovca, jelen reče:
-O, Pejgambere blage naravi, ovaj lovac me je natjerao u zamku.
U onoj planini imam dva mladunca, molim te, odveži mi noge da odem da ih podojim i da se vratim.

Resulullah, s.a.v.s., reče:
-Ako te odvežem, ponovo ćeš doći, zar ne?

Jelen reče:
-Da, doći ću radi Onoga koji te je kao pejgambera poslao!

Nakon ovih riječi Allahov Poslanik, s.a.v.s., odveza jelena... On poput vjetra ode, podoji mlade i vrati se... Crne oči bile su mu pune zahvale...
Ponovo je ispružio noge u konopac. Allahov Poslanik krenu da ga sveže, međutim, lovac se u tom trenutku probudi. Kada otvori oči i pred sobom ugleda časnog Allahovog Poslanika, on odmah skoči sa mjesta:
-O, Allahov Poslaniče, imaš li kakvu naredbu?

Vlasnik šefata i Rahmet Pejgamber, s.a.v.s., mu reče:
-Kada bi ovog hajvana pustio... - Ne izustivši ni riječi, lovac oslobodi životinju. Spasivši svoju dušu, jelen je trčao kroz polje i izgovarao ovo biserje:
-Svjedočim da je Allah Jedan i da si ti Allahov Poslanik! (Bejheki i Ebu Nuaym prenose od Ummu Seleme.)

Ovakvi događaji, i slični njima, predstavljaju mudžizu Allahovog Poslanika. Njega, to sunce oba svijeta, poznavala su drveća i životinje.
Kamenje ispred kojih je prošao govorilo mu je:
-Esselamu alejke, ya, Resulallah!

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 4:19 pm

Azba

Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhu:
Jedno veče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izađe napolje i u avliji ugleda devu koju nikada ranije nije vidio.
Neprestano se okretala oko Pejgamberove kuće... Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenu prema njoj, a ona ga poselami:
-Esselamu alejke, ya, Resulallah!

On joj odgovori:
-Ve alejkesselam.

Deva nastavi:
-O, Allahov Poslaniče! Ja pripadam A'zabu iz plemena Kurejš. Pobjegla sam od njega i u jednoj dolini prenoćila.
Dvije životinje koje se okupiše oko mene govorahu: ''Ne dirajte je, ne nanosite joj muku, ona će postati Muhammedova jahalica!''
Gdje god da sam se našla ujutru, sva drveća, kada bi me ugledala, govorila bi mi: ''Ti si jahalica Allahovog Poslanika!''
Ja sam čula ovo i došla ovamo. Želja mi je da se počastim služenjem tebi!

Resulullah, s.a.v.s., joj nadjenu ime Azba, a ona sva radosna reče:
-O, Allahov Poslaniče, imam još jednu želju. Ikada budeš išao u Džennet i mene uzmi za saputnika da i ja sa tobom dostignem vječnost!
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prihvatio ovu devinu želju.

U jednom hadis-i šerifu koji govori o deset životinja koje će ući u Džennet spominje se i ime ove deve.

**Iljhan** Wed Jan 13, 2010 4:20 pm

Iskrenost

Jednog dana dodje nekoliko ljudi, sa jednim zarobljenikom, Omeru r.a. koji je u to vrijeme bio halifa muslimana, pa mu rekose da je ovaj covjek, zarobljenik, ubio njihovg oca. Omer r.a. upita covjeka da li je to istina, pa on prizna da jeste i isprica da je prolazio jednim vocnjakom, pa da je otac ovih ljudi htjeo da mu zabrani prolazak tim putem...
- "Mi smo se posvadjali, pa sam ja uzeo jedan kamen i bacio na tog covjeka, te on pade mrtav, ali meni nije bila namjera da ga ubijem" - rece zarobljenik.

Omer r.a. presudi da se....
....nad zarobljenikom izvrsi smrtna kazna jer je ubio covjeka ciji su sinovi zahtjevali tu kaznu. Covjek zamoli da ga puste, da odnese namjernice svojoj zeni i djeci u pustinju gdje su zivjeli, jer nemaju nista drugo do osim toga sto im on donese, obecavsi da ce se vratiti do sutrasnjeg aksama.

Omer r.a. upita:
- "Da li ima neko da bude jamac za ovog covjeka?, pa poslije izvjesnog vermena javi se Ebu Zer r.a. i rece da ce on biti jamac za tog covjeka.

Omer r.a. rece:
- "O Ebu Zer, ti ovoga covjeka ne poznas, a ako ne dodje na vrijeme, mi cemo izvrsiti presudu na tebi",

a Ebu Zer r.a. rece:
- "Ja vidim iskrenost na licu ovog covjeka."

Odlucise da puste covjeka da ode sam svojoj porodici u pustinju, u nadi da ce se sjutra vratiti da se izvrsi presuda nad njim.
Dodje i sjutrasnji dan, a i aksam se poce bliziti, a covjeka jos nema. Ljudi su poceli da gledaju u Ebu Zera, koji je sa drugima iscekivao, kad ugledase onog covjeka kako dolazi iz pustinje.

Kada je dosao u grad, iskupise se ljudi oko njega, pa ga Omer r.a. upita sta je uradio sa porodicom, a on odgovori:
- "Ostavio sam ih u pustinji, imaju hrane za nekoliko dana, a za poslije ne znam sta ce biti s njima, ostavljam ih Allahu swt na emanet. Ja sam dosao, kao sto sam i obecao, da se izvrsi presuda."

Kada su sinovi ubijenog covjeka vidjeli ovakvu iskrenost kod ovog insana, oprostise mu i povukose tuzbu protiv njega, te ga Omer r.a. oslobodi i pusti ga da ode kuci svojoj porodici.

Sponsored content

Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba

Re: Iz života Muhammeda s.a.w.s. i njegovih Ashaba